subota, 20. prosinca 2008.
nedjelja, 30. studenoga 2008.
Biokovo- prvorazredni prostor za planinarsku rekreaciju
Biokovo je prvorazredni prostor za planinarsku rekreaciju. Visoke litice s podnožja Makarskog primorja izgledaju dostupne samo alpinistima, ali nije tako. Čitav niz vješto provedenih staza, stoljećima korištenih, danas služi planinarima i ambicioznijim turistima. Istina, do većine slikovitih vrhova na primorskoj strani treba pješačiti 3 - 4 sata, ali nagrada za trud sasvim je odgovarajuća.
Biljni svijet Biokova je vrlo bogat. Možete pomirisati cvijet jedne od 2274 biljnih vrsta koje rastu na biokovskom kršu. Na različitim visinama i u različitim okolnostima razvili su se različiti oblici vegetacije, od mediteranske do alpske. Posebnu pozornost zaslužuju biokovski endemi. Vrlo su zanimljivi šumski rezervati autohtonog dalmatinskog crnog bora, jele i bukve.
Raznolik je životinjski svijet Biokova, a osobito životinjski svijet podzemnih pećina. Na Biokovu se gnijezde neke krajnje prorijeđene vrste ptica poput orla i sokola. Ovdje je stalno obitavalište vuka i vepra, a posebna su atrakcija divokoze i mufloni koji su ovdje našli povoljno stanište.
O životnoj povezanosti Biokova i okolnog stanovništva svjedoče i ruševine nekadašnjih pastirskih nastambi koje se mogu vidjeti uzduž Biokovske ceste. Do samog vrha Biokova sv. Jure vodi asfaltirana cesta pa se za samo pola sata vožnje automobilom iz bilo kojeg turističkog mjesta Makarske rivijere može stići do prekrasnih vidikovaca s kojih se ovaj dio Dalmacije vidi kao na dlanu, od Splita do rijeke Neretve s otocima: Brač, Hvar, Korčula, Vis, Mljet te poluotokom Pelješac.
Malo je planina na svijetu koje su se tako impresivno približile moru i tako lako omogućile posjetitelju predivne panoramske vidike sa svojih vrhova.
Pogledajte slike u albumu: DIVLJE SVINJE koje je slikao Marko Lončar!!!!!!
ponedjeljak, 25. kolovoza 2008.
utorak, 12. kolovoza 2008.
Izlet na Biokovo
Ove prekrasne slike iz Biokova je snimila Mila Serdarević. Slike prikazuju atmosferu sa nedavnog izleta na Stan.
Pogledajte sve slike iz Biokova klikom na albume "Biokovo 1 i 2" na lijevoj traci!
Pogledajte sve slike iz Biokova klikom na albume "Biokovo 1 i 2" na lijevoj traci!
utorak, 5. kolovoza 2008.
Slike govore više od tisuću riječi
Dionica ceste Donji Rastovac-Grabovac je u vrlo lošem stanju što vam pokazuju i ove slike. Točnije, od crkve sv. Stjepana pa do vijadukta koji se radi blizu skretanja za Mladine ima puno velikih i dubokih rupa zbog čega je vrlo teško voziti osobni automobil tom dionicom.
Kako doznajem dionicu od vijadukta(Mladine) pa do crkve u Grabovcu će obnoviti Hrvatske autoceste jer su gradnjom autoceste i teškim strojevima uzrokovali njeno oštećenje. Međutim, oni nisu odgovorni za dionicu od sv. Stjepana do vijadukta(Mladine) već se za to trebaju pobrinuti odgovorni iz županijske uprave za ceste.
utorak, 25. ožujka 2008.
POČELI RADOVI NA PROBIJANJU TUNELA
Nakon službenog početka radova 06.11.2007. i stanke od 3 mjeseca konačno su počeli radovi na tunelu sv. Ilija kroz Biokovo. Već tjedan dana mehanizacija "Hidroelektre niskogradnje" i splitskog "Konstruktor-inženjeringa" intezivno se bavi bušenjem planine i odvozom materijala. Početkom ovih radova u potpunosti je aktivirano gradilište na sjevernom portalu tunela sv. Ilija koji bi trebao biti gotov do sredine 2010. godine. Tunel će se bušiti s obje strane Biokova po 5 metara odnosno 10 metara po danu. Tijekom njegove izgradnje gradit će se i prilazne ceste prema čvorištu autoceste Zagvozd. I ovaj je početak radova kao i oni prije izazvao veliki interes i pozornost žitelja Imotske krajine, a pogotovo Rastovčana.
srijeda, 30. siječnja 2008.
Gradnja autoceste kroz Zabiokovlje
Dionica autoceste Šestanovac-Zagvozd-Ravča u dužini od 38 kilometara vrijedna jednu milijardu i 660 milijuna kuna bit će dovršena do kraja ove godine. Gradnja autoceste će omogućiti gospodarski razvoj,osobito turizma u cijelom zabiokovskom kraju. Dalmatina svojim prolaskom kroz Zabiokovlje ima veliku važnost, a posebno u Zagvozdu koji će postati novo prometno čvorište.
Na kraju dionice Šestanovac-Zagvozd točnije pokraj samog čvora Zagvozd gradi se Centar za održavanje i kontrolu prometa. U njemu će biti tehničko održavanje i službe HAC-a.
U sklopu čvora Zagvozd rješavaju se i spojne ceste prema tunelu sv. Ilija.
Velika asfaltna baza zagrebačke tvrtke "Viadukt" instalirana na nekoliko tisuća četvornih metara uz prometnicu Zagvozd-Rastovac.
U sklopu čvora Zagvozd rješavaju se i spojne ceste prema tunelu sv. Ilija.
Velika asfaltna baza zagrebačke tvrtke "Viadukt" instalirana na nekoliko tisuća četvornih metara uz prometnicu Zagvozd-Rastovac.
četvrtak, 27. prosinca 2007.
Povijest prezimena Serdarević u Mućkoj općini
SERDAREVIĆ
Prezime je s jezičnog motrišta izvedeno od imenice serdar, naziva nižeg časničkog čina u mletačkoj Dalmaciji koji je često dobivan zbog zasluga u borbama s Turcima, što je donosilo i pristojnu plaću; serdar je u mletačkoj Dalmaciji bio i počasni naslov opet za zasluge u borbama protiv Osmanlija.Inače, imenica serdar je perzijska riječ koja je u nas stigla preko turskog jezika (perzijski serdar = zapovjednik, komandant, perzijski ser = glava + perzijski sufiks –dar) sa značenjem zapovjednik, komandant, glavar, starješina, vojskovođa; -serdar ili „serdari ekrem“ je u Turskoj Carevini veliki vezir kao vrhovni zapovjednik vojske u ratu, generalisim;-serdar je bio i zapovjednik janjičara u jednom manjem upravnom području; -serdar je pak u staroj Crnoj Gori zapovjednik čete ili nahijski zapovjednik, ali i glavar, poglavar uopće; -serdar je bio nekoć engleski zapovjednik egipatske vojske.Kad je Karlovačkim mirom godine iz 1699. godine maloprije oslobođeni Zagvozd u Imotskoj krajini ponovo vraćen Turskoj, harambaša Mate Veić Jurasov dovodi 1701. godine iz Zagvozda 25 obitelji s 117 duša u Neorić na mućko-lećevačkom području. Među njima je bila i 5-člana obitelj Ivana Serdarevića iz Zagvozda. Ta je obitelj upisana i u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine u sklopu banderije harambaše Mate Veića pokojnog Jurasa iz Neorića, ali tada s četiri člana. U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Neoriću je zabilježeno je 7 obitelji s prezimenom Serdarević: Ilijina, Ivanova, Lukina, udovice Mande, Mijina, Nikolina i Stipanova; u popisu stanovništva 1948. godine u Neoriću je prebivalište imalo 12 Serdarevića obitelji. Danas u Neoriću živi 11 obitelji tog roda s ukupno 31 dušom.Starina roda Serdarevića je Zagvozd (zaselak Rastovac) u Imotskoj krajini, gdje su starosjeditelji. Upravo u zbjegu stanovnika Zagvozda na području Brela na Makarskom primorju u vrijeme Bečkog rata (1686) zabilježene su četiri obitelji s prezimenom Serdarević: Grgina sa 7, Markova i Nikolina s po 4, te Mijina sa 6 duša. Što se tiče Serdarevića na njihovoj starini u Rastovcu, gdje su se održali do danas, nakon povratka iz zbjega na Makarskom primorju zabilježeni su pri raspodjeli zemlje prema venecijanskom zemljišniku iz 1725. godine: Ivan rečeni Cigo s 5-članom obitelji dobio je od mletačkih vlasti 6 kanapa zemlje, udovica Marta za dva člana svoje obitelji dobila isto toliko kanapa, a 10-članoj obitelji Mate Serdarevića pripalo je također zemljište, ali je broj kanapa u izvorniku nečitljiv. Od Serdarevića nastao je novi zagvodski rod Žugo.Serdarevići danas žive i u Dicmu.
pogledajte više na www.ogorje.net
subota, 17. studenoga 2007.
Prvi snijeg
Danas je Rastovac po prvi put zabjelio.Palo je nešto manje od 10 cm snijega dok ga je u Zagvozdu bilo oko 20 cm.Snijeg je posebno razveselio djecu koja su došla za vikend iz Splita i Makarske koja do sada nisu imala priliku uživati u zimskim radostima.
Pogledajte slike klikom na poveznicu "Snijeg" na lijevoj traci!
Pogledajte slike klikom na poveznicu "Snijeg" na lijevoj traci!
utorak, 6. studenoga 2007.
Službeni početak radova na tunelu sv.Ilija-Biokovo
Danas su službeno počeli radovi na tunelu sv. Ilija paljenjem prve mine uz zvukove vatrogasne sirene. Radovi su zapravo počeli prije tjedan dana, a izvođač je Konstruktor i koperanti.Prve radove sa sjeverne strane Biokove izvodi Hidroelektra Zagreb . Nadamo se da će ovo biti i zadnji službeni početak radova na tunelu koji se već godinama nije mogao realizirati!!!!
petak, 28. rujna 2007.
Pijavica u Rastovcu
U noći s četvrtka na petak Donji Rastovac je pogodilo snažno nevrijeme bolje rečeno pijavica. Snažan vjetar je nosio sve pred sobom, lomio i čupao drveća i nosio crijep s mnogih kuća. Pijavica je trajala oko 3-4 sata te je u tom vremenu uništila mnoge voćke, masline i dr., oštetila krovove kuća posebno onih starih te uzrokovala nestanak struje punih 5-6 sati. Iako druge materijalne štete nije bilo pijavica je iznenadila i "malčice"uplašila Rastovčane posebno one starije!!!
ponedjeljak, 3. rujna 2007.
Raspisan natječaj za gradnju tunela Sv. Ilija kroz Biokovo
Hrvatske autoceste d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje autocesta raspisale su natječaj za izgradnju spojne ceste Zagvozd - Baška Voda i tunela Sveti Ilija - Biokovo. Rok za dostavljanje ponuda je 5. listopada 2007. Istoga dana s početkom u 12 sati bit će upriličeno otvaranje koverti. Kriterij za odabir izvođača je najniža cijena, a zainteresirane obavještavamo da se dokumentacija za nadmetanje može podići uz dokaz o uplati nepovratnog iznosa od 10.000,00 kn + PDV, u korist Hrvatskih autocesta d.o.o. Zagreb. Podsjetimo, nakon nedavnog raskida koncesijskog ugovora o gradnji tunela Sveti Ilija kroz Biokovo s tvrtkom Mediteran Union tuneli, koja je u vlasništvu Ljube Grepe, država je i formalno preuzela pravo na probijanje i gradnju tunela. Temeljem sporazuma o raskidu ugovora Županija je tvrtki Mediteran Union tuneli dužna vratiti iznos u protuvrijednosti od gotovo 550 tisuća američkih dolara, a Hrvatske autoceste će istoj tvrtki isplatiti gotovo osam milijuna kuna potrošenih na pripremu dokumentacije i ishođenje potrebnih dozvola, koje su još valjane. Tunel kroz Biokovo, dugačak 4,1 km, gradit će se u sklopu nove ceste Baška Voda - Zagvozd - Kamen Most, čija će dužina biti 30 kilometara, a vrijednost 850 milijuna kuna. Hrvatske autoceste još nisu raspisale natječaj za izgradnju tunela Ravča – Drvenik
utorak, 21. kolovoza 2007.
Lončari-Spala knjiga na tri slova
Na samom jugu općine u podnožju Biokova smješten je Donji Rastovac.
Selo je podijeljeno u tri zaseoka : Šute, Srednje selo i Lončari.
Lončari su na najmanjoj nadmorskoj visini u cijeloj Imotskoj krajini 214. metara.
Predaja kaže da su se dvojica braće, majstora za izradu glinenih lonaca (otud im prezime ), uputili iz Srednje Bosne.
Jedan je ostao u Vinjanima Gornjim, a drugi se naselio ovdje i zasnovao obitelj.
Selo ima desetak kuća sa pratećim objektima pa i ako su kuće dobro očuvani obnovljenje na žalost u njima stalno živi samo troje stanovnika. Dobra je stvar što ostali imaju naviku povremeno dolaziti obrađivati zemlju i na vikende pa selo nije zapušteno.
Na žalost, Lončare je nevolja rasula po cijelom svijetu: Njemačka, Kanada, Argentina, i Australija, a u Hrvatskoj: Split, Makarska, Imotski, Šibenik i tko zna gdje sve ne.
Lončari su od davnina bili marljivi pa su uglavnom preživljavali obrađujući škrte dočiće, sadeći smokve i masline kao i vinovu lozu. Stočarstvo im je također bilo važna djelatnost, pa još i danas imamo ostatke Lončarevih staja u Biokovu gdje su prebivali čuvajući blago.
Usred sela se nalazi kapelica posvećena Gospi od Zdravlja, koju je krajem 19st. sagradio župnik zagvoški don Andrija Lončar gdje je po potrebi služio misu.
I danas se Lončari jednom godišnje okupe ovdje slušati sv. misu koju ponekad predvodi don Jozo Lončar župnik iz Stobreča, koji se ovdje rodio i djetinjstvo proživio.
Mještani su oduvijek imali sklonost ka učenju pa danas imaju desetak visoko obrazovanih stručnjaka koji su cijenjeni u svojim zvanjima.
Ako vas put nanese u Lončare vrijedno je pogledati bunar Novak, nekoliko očuvanih guvna gdje se žito vrlo i mlatilo, kao i stare konobe još uvijek pune sira i pršuta te pravog domaćeg vina.
Dođite rado će vas dočekati i još ljepše ugostiti.
Tekst i snimci: Ljubiša Serdarević i Goran Lišnjić
preneseno:FOTO STRANICE-http://zagvozd.blog.com
Selo je podijeljeno u tri zaseoka : Šute, Srednje selo i Lončari.
Lončari su na najmanjoj nadmorskoj visini u cijeloj Imotskoj krajini 214. metara.
Predaja kaže da su se dvojica braće, majstora za izradu glinenih lonaca (otud im prezime ), uputili iz Srednje Bosne.
Jedan je ostao u Vinjanima Gornjim, a drugi se naselio ovdje i zasnovao obitelj.
Selo ima desetak kuća sa pratećim objektima pa i ako su kuće dobro očuvani obnovljenje na žalost u njima stalno živi samo troje stanovnika. Dobra je stvar što ostali imaju naviku povremeno dolaziti obrađivati zemlju i na vikende pa selo nije zapušteno.
Na žalost, Lončare je nevolja rasula po cijelom svijetu: Njemačka, Kanada, Argentina, i Australija, a u Hrvatskoj: Split, Makarska, Imotski, Šibenik i tko zna gdje sve ne.
Lončari su od davnina bili marljivi pa su uglavnom preživljavali obrađujući škrte dočiće, sadeći smokve i masline kao i vinovu lozu. Stočarstvo im je također bilo važna djelatnost, pa još i danas imamo ostatke Lončarevih staja u Biokovu gdje su prebivali čuvajući blago.
Usred sela se nalazi kapelica posvećena Gospi od Zdravlja, koju je krajem 19st. sagradio župnik zagvoški don Andrija Lončar gdje je po potrebi služio misu.
I danas se Lončari jednom godišnje okupe ovdje slušati sv. misu koju ponekad predvodi don Jozo Lončar župnik iz Stobreča, koji se ovdje rodio i djetinjstvo proživio.
Mještani su oduvijek imali sklonost ka učenju pa danas imaju desetak visoko obrazovanih stručnjaka koji su cijenjeni u svojim zvanjima.
Ako vas put nanese u Lončare vrijedno je pogledati bunar Novak, nekoliko očuvanih guvna gdje se žito vrlo i mlatilo, kao i stare konobe još uvijek pune sira i pršuta te pravog domaćeg vina.
Dođite rado će vas dočekati i još ljepše ugostiti.
Tekst i snimci: Ljubiša Serdarević i Goran Lišnjić
preneseno:FOTO STRANICE-http://zagvozd.blog.com
subota, 18. kolovoza 2007.
Raskinut ugovor s 'Mediteran unionom' za probijanje tunela kroz Biokovo
Poglavarstvo Splitsko-dalmatinske županije na jučerašnjoj sjednici jednoglasno je prihvatilo raskid ugovora o koncesiji s tvrtkom "Mediteran Union tuneli" za izgradnju tunela Sv. Ilija kroz Biokovo.
Prihvaćeno je da Županija vlasniku te tvrtke Ljubi Grepi vrati 550 tisuća dolara (2,9 milijuna kuna) koncesijske naknade te se Poglavarstvo složilo da se Ljubi Grepi vrati i 7 milijuna 960 tisuća kuna koliko je tvrtka uložila u pripremu projektne dokumentacije i građevinske dozvole, a njih će, kako je usuglašeno, otkupiti Hrvatske autoceste koje će uskoro početi graditi tunel.Splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader rekao je da je taj iznos nadoknade za dokumentaciju bivšem koncesionaru, koji je tražio više za te troškove, prošao kroz reviziju nadležnog Ministarstva prometa u koju su bili uključeni Građevinski i Ekonomski fakultet, a potom je sve dano na uvid i Državnom odvjetništvu.Nakon usuglašavanja s Mediteran Unionom i nakon cijele procedure Hrvatske autoceste su prihvatile da za taj iznos, utvrđen revizijom, otkupe svu dokumentaciju.Ako raskid ugovora prihvati Županijska skupština, novi ugovor o probijanju tunela kroz Biokovo potpisat će Splitsko-dalmatinska županija i Hrvatske autoceste, te će se time stvoriti preduvjeti da nemamo nikakvih obveza prema koncesionaru Ljubi Grepi, niti on prema nama. Od trenutka isplate nadležno ministarstvo, odnosno HAC, mogu objaviti natječaj za izbor izvođača za probijanje tunela Sv. Ilija kroz Biokovo, rekao je župan Ante Sanader
Prihvaćeno je da Županija vlasniku te tvrtke Ljubi Grepi vrati 550 tisuća dolara (2,9 milijuna kuna) koncesijske naknade te se Poglavarstvo složilo da se Ljubi Grepi vrati i 7 milijuna 960 tisuća kuna koliko je tvrtka uložila u pripremu projektne dokumentacije i građevinske dozvole, a njih će, kako je usuglašeno, otkupiti Hrvatske autoceste koje će uskoro početi graditi tunel.Splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader rekao je da je taj iznos nadoknade za dokumentaciju bivšem koncesionaru, koji je tražio više za te troškove, prošao kroz reviziju nadležnog Ministarstva prometa u koju su bili uključeni Građevinski i Ekonomski fakultet, a potom je sve dano na uvid i Državnom odvjetništvu.Nakon usuglašavanja s Mediteran Unionom i nakon cijele procedure Hrvatske autoceste su prihvatile da za taj iznos, utvrđen revizijom, otkupe svu dokumentaciju.Ako raskid ugovora prihvati Županijska skupština, novi ugovor o probijanju tunela kroz Biokovo potpisat će Splitsko-dalmatinska županija i Hrvatske autoceste, te će se time stvoriti preduvjeti da nemamo nikakvih obveza prema koncesionaru Ljubi Grepi, niti on prema nama. Od trenutka isplate nadležno ministarstvo, odnosno HAC, mogu objaviti natječaj za izbor izvođača za probijanje tunela Sv. Ilija kroz Biokovo, rekao je župan Ante Sanader
utorak, 7. kolovoza 2007.
Grepo - Dosta mi je svega, ja uskoro bušim tunel kroz Biokovo
Stvarno mi je više dosta svega i obećanja i otezanja. imali su vremena dogovoriti se, raskinuti koncesiju, učiniti bilo što, no to još nisu učinili, a ja sam se naslušao pustih izjava, tunel kreće, tunel će se raditi, država će ga izgraditi i tako dalje. Uostalom imam sve valjane dozvole, koncesija mi još traje, nema toga papira koji je sporan. imam i novac ja ću sam krenuti u ustvarenje sna generacija i generacija Zabiokovljana i imoćana, i u ostvarenje moga sna. A taj san je proboj tunela sveti ilija kroz Biokovo. Ovo nam je u kratkom telefonskom razgovoru u jednom dahu rekao gospodina Ljubo Grepo direktor Mediteran union tunel d.d. još uvijek aktualnog koncesionara za probijanje tunela kroz Biokovo. Na pitanje, može li nam detaljnije objasniti svoju, ipak, neočekivanu odluku, gospodin Grepo nam je obećao i razgovor, koji je, nažalost, otkazao u posljednji trenutak, zbog, kako, kaže hitnog odlaska u Zagreb. Pitali smo ga da li je to vezano uz tunel, Grepo je bio kratak. Javljam vam se sigurno u ponedjeljak i znat ćete više o svemu. Podsjetimo se. 24. prosinca 2004. na velikom skupu u samom podnožju Biokove uz nazočnost nekoliko tisuća znatiželjnika, a i brojnih političara i Saborskih zastupnika, ispaljena je prva mina na budućem portalu tunela.Najavljeno je njegovo otvaranje krajem lipnja 2007. paralelno s radovima na izgranji autoceste kroz Zabiokovljke.No, od toga do danas ništa.Uplitanjem, kako reče Grepo i stranih obavještajnih službi, slabokrvnosti domaće politike, radovi su obustavljeni.Obećala je država preko Županije raskinuti koncesiju, vratiti Grepi uplaćenih 550 tisuća dolara, no i od toga ništa. Nekoliko puta, kako je do sada izjavljivao Grepo, najavljeni su razgovori o konkretizaciji podlova oko tunela, no i to se izjalovilo. Premjer SAnader je u nekoliko navrata ozbiljno najavljivao izgradnju tunela i preuzimanje koncesije u ruke države, ali kako reče Grepo, njemu koji ima i valjanu koncesiju i sve dozvole uključujući građevinsku i sve studije zaštite okoliša, nitko ni riječi. Sve to, kako ističe, ponukalo ga je da krene sam u izgradnju tunela, jer je za to krajnji trenutak.Već sredinom slijedeće godine autocesta dolazi u Zagvozd tik do portala budućeg tunela.Ogromne gužve koje su vidljive i ovoga ljeta na relaciji Šestanovac-Dupci, Šestanovac, -Zagvozd-Vrgorac, samo su upozorenje da se tunel mora graditi. Hoće li nenadni odlazak Grepe u Zagreb donijeti neke bitne promjene oko početka izgranje tunela, ili će Ljubo Grepo, kako i najavi ovih dana početi s probijanjem tunela kroz Biokovo.
Objavio Radio Imotski
Objavio Radio Imotski
petak, 3. kolovoza 2007.
SV.STJEPAN
Danas smo proslavili blagdan sv. Stjepana,
jednoga od prvih đakona Crkve. Naziva ga se i Prvomučenikom, jer je bio prvi Kristov učenik koji je za njega prolio krv. Bio je kamenovan na temelju lažnih optužbi sličnih onima koje su bile usmjerene i protiv samoga Isusa te je, poput Učitelja, i on umro opraštajući svojim ubojicama.
Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik ili Prvomučenik, bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima crkve, prema Djelima apostolskim(Dj 6:5). Njegovo ime na grčkome jeziku »kruna«, »vijenac.« Prema tradiciji iz 5. stoljeća, stefanos je grčki ekvivalent aramejskog kelil (sirsko kelila, "kruna").
Ništa se ne zna o Stjepanovom ranom životu. Nakon Isusove smrti Stjepanova otvorena propovijedanje Isusa i pripadništvo zajednici kršćanskih učenika dovela ga je do osude za bogohuljenje, a potom i do smrti kamenovanjem.
Sveti Stjepan se obično prikazuje kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj ruci, a s kamenom u drugoj.
.
Svečana misa povodom blagdana sv. Stjepana je bila u 11 sati , a predvodio ju je don. Luka Vrljičak. I ove godine na blagdan sv. Stjepana su se okupili gotovo svi Rastovčani , od najstarijih pa sve do najmlađih, došli su i mnogi iz inozemstva ali i brojni hodočasnici.
Povodom blagdana sv. Stjepana održan je turnir šijavice kojeg već drugu godinu zaredom organizira Vinko Serdarević.
Pogledajte više slika klikom na "SLIKE IZ RASTOVCA"
jednoga od prvih đakona Crkve. Naziva ga se i Prvomučenikom, jer je bio prvi Kristov učenik koji je za njega prolio krv. Bio je kamenovan na temelju lažnih optužbi sličnih onima koje su bile usmjerene i protiv samoga Isusa te je, poput Učitelja, i on umro opraštajući svojim ubojicama.
Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik ili Prvomučenik, bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima crkve, prema Djelima apostolskim(Dj 6:5). Njegovo ime na grčkome jeziku »kruna«, »vijenac.« Prema tradiciji iz 5. stoljeća, stefanos je grčki ekvivalent aramejskog kelil (sirsko kelila, "kruna").
Ništa se ne zna o Stjepanovom ranom životu. Nakon Isusove smrti Stjepanova otvorena propovijedanje Isusa i pripadništvo zajednici kršćanskih učenika dovela ga je do osude za bogohuljenje, a potom i do smrti kamenovanjem.
Sveti Stjepan se obično prikazuje kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj ruci, a s kamenom u drugoj.
.
Svečana misa povodom blagdana sv. Stjepana je bila u 11 sati , a predvodio ju je don. Luka Vrljičak. I ove godine na blagdan sv. Stjepana su se okupili gotovo svi Rastovčani , od najstarijih pa sve do najmlađih, došli su i mnogi iz inozemstva ali i brojni hodočasnici.
Povodom blagdana sv. Stjepana održan je turnir šijavice kojeg već drugu godinu zaredom organizira Vinko Serdarević.
Pogledajte više slika klikom na "SLIKE IZ RASTOVCA"
ponedjeljak, 23. srpnja 2007.
POVIJEST ŽUPSKE KUĆE
U najstarija je vremena župnik Zagvozda stanovao negdje u blizini crkve sv. Križa u Rastovcu. Tu je nekada bila župska crkva. Don Marko Brnas ostavlja svoje vlastito zemljište za gradnju nove župske kuće kod nove župske crkve Velike Gospe. Na tom mjestu, koje narod u Zagvozdu naziva Ćemer ostao je župnik sve do župnikovanja don Ilije Ujevića. On isti brinuo se je za popravak kuće na Ćemeru. Tako čitamo da je 30. ožujka 1898. molio od države preko Ordinarijata pomoć za popravak te kuće. Župnik Ujević 2. travnja 1898. traži od općine u Imotskom dozvolu da može posjeći 50-60 jela za gradnju nove župske kuće na mjestu gdje se nalazi i danas. Tijekom uređenja okoliša bilo je nekih problema sa stanovnicima Gornjih Čagalja zbog kojih je došlo do prekida radova. Kuća je zapaljena 1943. od četnika za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon svršetka rata, župnik don Marko Perica, uspio je kuću pokriti i osposobiti nekoliko prostorija najnužnijih za stanovanje pa je ponovno u nju uselio. Župnik don Jozo Čikeš, podignuvši zajam na banci sasvim je nanovo u suvremenom stilu uredio njezinu unutrašnjost.
GROBLJA ŽUPE ZAGVOZD
Stanovnici se župe Zagvozd danas pokopavaju u dva groblja. Jedno je oko crkve Velike Gospe. Osim grobnica iz starijih vremena ima dosta grobnica građenih na rimski način. Oko crkve sv. Križa nalazi se drugo groblje u kojem se pokopavaju stanovnici Rastovca. Među grobnicama zapaža se nekoliko grobnica rađenih po rimskom uzoru. U dvorištu crkve Svih Svetih na Butigama vide se ostaci nekadašnjeg groblja. Kaer piše da je za njegova župnikovanja bilo 50 grobnica na tom mjestu. Također i na mjestima gdje se nalaze gomile i stećci, nekada su bila veća ili manja groblja. U Kosmatovici na Njivetinama kod Raka nalaze se stari grobovi. Za vrijeme Kandijskog rata (1645-1669) vodile su se borbe oko crkve sv. Stjepana. Tu su pokopani mnogi poginuli. Slična se je borba vodila i u Rašćanima kod Ercegovih kuća. Tu su seljani našli dvadesetak topovskih kugli iz tih vremena. Dok su se izvodili radovi 1973. u okolišu crkve, radnici su naišli na čitav niz ljudskih kostura poredanih jedan do drugog. U neposrednoj blizini našli su grob u kojem je samo jedan kostur. Možda je to vojničkog zapovjednika .Na seoskom putu, koji ide s glavne ceste prema Brzicama, nalazi se staro groblje. U Donjem Rastovcu, na brdašcu Ždrilo, nalaze se stari grobovi. Župski ured javlja Poglavarstvu u Imotski 1. lipnja 1913. da oba groblja, u kojima se stanovnici pokopavaju, posjeduju mrtvačnice i da su vlasništvo crkve.
četvrtak, 5. srpnja 2007.
PREZIMENA IZ RASTOVCA
Dedić
Godine 1979. u župi su 23 obitelji. Predaja tvrdi da su doselili iz Prološca, iz predjela «Kiseljače»
Godine 1979. u župi su 23 obitelji. Predaja tvrdi da su doselili iz Prološca, iz predjela «Kiseljače»
Dujmović
1979. u župi su 3 obitelji. Doselio je iz Grabovca na ženinstvo.( Iz Grabovca su također doselili u Studence)
Lončar
1979. u župi žive: 8 obitelji u matičnom komšiluku, 2 obitelji u Bartulovićima. Te posljednje su došle na ženinstvo. Lončari su staro imotsko pleme koje je prema Dedijeru, selilo u Hercegovinu. Odatle su se ponovno selidbom Mate Alilovića 1718. vratili u Gornje Vinjane. Godine 1725. u obitelji Jure Lončara je bilo 11 čeljadi.
Maslić
Godine 1979. u župi žive 4 obitelji. Predaja tvrdi da su došli iz Bartulovića.
Godine 1979. u župi žive 4 obitelji. Predaja tvrdi da su došli iz Bartulovića.
Stanić
1979. u župi živi 10 obitelji. Prema sačuvanoj predaji dijele se na dva ogranka. Prvi su došli od Livna u Maslića. Tih je sada 7 obitelji. Drugi su doselili iz Istre. Zapravo naišao prosjak Istranin i oženio je Stanićku te ostao na ženinstvu primivši njezino prezime. Njih su danas 3 obitelji
Varkaš
Godine 1979. u župi je 8 obitelji. Predaja tvrdi da su doselili iz Mađarske. Ne mora značiti da je od mađarskog prezimena. Farkaš nastalo prezime Varkaš. Moglo je nastati i od hrvatskog glagola « varati» ili slično.
Vranjić
Godine 1979. u župi žive 2 obitelji. Predaja tvrdi da su od Čelana. Odselili su na ženinstvo, a stanovalisu istočno od Mušura. Tu ih više nema. Potječu od Čelana kao i Mušure, Kurtovići i Donji Čaglji.
Žugo
Godine 1979. u župi žive 3 obitelji. Staro im je prezime prema predaji Serdarević. Dobili su nadimak Žugo koji je postao prezimenom.
ŽUPE IMOTSKE KRAJINE II. DIO, FRA VJEKO VRČIĆ
FRANJEVAČKI SAMOSTAN IMOTSKI
TISAK: NITP « SLOBODNA DALMACIJA»- SPLIT
Godine 1979. u župi je 8 obitelji. Predaja tvrdi da su doselili iz Mađarske. Ne mora značiti da je od mađarskog prezimena. Farkaš nastalo prezime Varkaš. Moglo je nastati i od hrvatskog glagola « varati» ili slično.
Vranjić
Godine 1979. u župi žive 2 obitelji. Predaja tvrdi da su od Čelana. Odselili su na ženinstvo, a stanovalisu istočno od Mušura. Tu ih više nema. Potječu od Čelana kao i Mušure, Kurtovići i Donji Čaglji.
Žugo
Godine 1979. u župi žive 3 obitelji. Staro im je prezime prema predaji Serdarević. Dobili su nadimak Žugo koji je postao prezimenom.
ŽUPE IMOTSKE KRAJINE II. DIO, FRA VJEKO VRČIĆ
FRANJEVAČKI SAMOSTAN IMOTSKI
TISAK: NITP « SLOBODNA DALMACIJA»- SPLIT
utorak, 3. srpnja 2007.
LEDENICA KOD ŠUTINIH STANOVA
BIOKOVSKE LEDENICE
Iako pri prvom pogledu planina Biokovo ostavlja dojam da je «gola» odnosno siromašna biljnim, a tako i životinjskim vrstama situacija je sasvim suprotna. Na Biokovu raste preko 1500 različitih biljnih vrsta, s više od 40 endema. Među njima su najpoznatiji Biokovsko zvonce (Edraianhtus pumilio), Uskolisna zečina (Centaurea cuspidata) i Slava klisura (Centaurea gloriosa)
Uz poskoka, najotrovniju europsku zmiju, najpoznatije članice biokovske faune su divokoze. Divokozu možete vidjeti na gotovo svim putokazima za park-prirode, ona je s vremenom postala simbol Biokova. Međutim, zbog preklapanja državnog lovišta u nekim dijelovima s parkom-prirode, broj divokoza se smanjio. Uz divokoze, živi još mali broj muflona, a od ostalih životinja ističu se divlje svinje, šišmiši, puhovi te vukovi, a povremeno se pojavljuju i medvjedi. Na planini se gnijezde i suri orao i orao zmijar. Nekad su se gnijezdili i bjeloglavi supovi, ali ih već dugo nema na Biokovu..
Biokovo također ima mnogo manjih i većih špilja, karaktera okapina. Od jama i ponora posebno su zanimljive ledenice duboke od nekoliko desetaka metara pa do preko 100m. Najpoznatija jama ledenica je na Dusima, duboka oko 100m. Njih ima više na istočnoj strani Biokova, a nekada se iz njih vadio led i na mazgama odnosio u Makarsku i tamo prodavao hotelskim kućama.
Poznata ledenica je i ona kod Šutinih stanova (zapušteni stočarski stanovi). Ta ledenica se nalazi duboko pod zemljom te čak i za vrijeme ljetnih vrućina u svojoj unutrašnjosti krije snijeg i led koji se je odavnina ljeti koristio za očuvanje namirnica. Led se je vadio i zbog nestanka vode ali i prodavao u Makarskoj gdje su ga prenosili na magarcima.
Posebno se je vadio za blagdan sv. Stjepana u Donjem Rastovcu tako da na najvećoj fešti tog mjesta ne bi ponestalo vode.
Iako pri prvom pogledu planina Biokovo ostavlja dojam da je «gola» odnosno siromašna biljnim, a tako i životinjskim vrstama situacija je sasvim suprotna. Na Biokovu raste preko 1500 različitih biljnih vrsta, s više od 40 endema. Među njima su najpoznatiji Biokovsko zvonce (Edraianhtus pumilio), Uskolisna zečina (Centaurea cuspidata) i Slava klisura (Centaurea gloriosa)
Uz poskoka, najotrovniju europsku zmiju, najpoznatije članice biokovske faune su divokoze. Divokozu možete vidjeti na gotovo svim putokazima za park-prirode, ona je s vremenom postala simbol Biokova. Međutim, zbog preklapanja državnog lovišta u nekim dijelovima s parkom-prirode, broj divokoza se smanjio. Uz divokoze, živi još mali broj muflona, a od ostalih životinja ističu se divlje svinje, šišmiši, puhovi te vukovi, a povremeno se pojavljuju i medvjedi. Na planini se gnijezde i suri orao i orao zmijar. Nekad su se gnijezdili i bjeloglavi supovi, ali ih već dugo nema na Biokovu..
Biokovo također ima mnogo manjih i većih špilja, karaktera okapina. Od jama i ponora posebno su zanimljive ledenice duboke od nekoliko desetaka metara pa do preko 100m. Najpoznatija jama ledenica je na Dusima, duboka oko 100m. Njih ima više na istočnoj strani Biokova, a nekada se iz njih vadio led i na mazgama odnosio u Makarsku i tamo prodavao hotelskim kućama.
Poznata ledenica je i ona kod Šutinih stanova (zapušteni stočarski stanovi). Ta ledenica se nalazi duboko pod zemljom te čak i za vrijeme ljetnih vrućina u svojoj unutrašnjosti krije snijeg i led koji se je odavnina ljeti koristio za očuvanje namirnica. Led se je vadio i zbog nestanka vode ali i prodavao u Makarskoj gdje su ga prenosili na magarcima.
Posebno se je vadio za blagdan sv. Stjepana u Donjem Rastovcu tako da na najvećoj fešti tog mjesta ne bi ponestalo vode.
nedjelja, 1. srpnja 2007.
subota, 30. lipnja 2007.
SVETI KRIŽ U GORNJEM RASTOVCU
SVETI KRIŽ U GORNJEM RASTOVCU
Po mišljenju stručnjaka crkva je zidana 1612. Nekada je to bila župska crkva Zagvozda, svakako prije one Velike Gospe. Nalazi se duboko u južnom dijelu sela na samim sjevernim padinama Biokova. Na zidu apside visi umjetnička slika sv. Križa. Nepoznatog je majstora 16st. Prema procjeni stručnjaka veće je umjetničke vrijednosti. To bi ujedno bila najstarija umjetnička slika Imotske krajine. Veličine je 2x1 m. Prikazuje raspetog Krista. Sa strane su Majka Božja i sv. Ivan. Podno Križa je sv. Magdalena. Oko Kristove glave lebdi nekoliko anđela. Na dnu slike su likovi sv. Petra i nepoznatog sveca biskupa. Crkva ostavlja lijep dojam na posjetioce. Dobiva se osjećaj podzemnih katakomba prvih kršćana. Crkva je pokrivena s domaćim kamenim pločama. Zvončić je na preslicu s jednim zvonom koje je nabavljeno 1923. od Jakova Cukrova u Splitu. Uz pročelje, s južne strane vrata, prislonjen je kameni oltar. Menza počiva na glomaznom kamenom stupu. Do vrata je uzidana posuda za blagoslovljenu vodu.
Na južnom uglu pročelja, a ispred groba koji je u samoj crkvi, stoji uklesan natpis sa slovima hrvatske ćirilice:
…
NIKOLA
KUPI G
ROB U CR-
KVI I ČINI
PISAti
NeKA Se Z
NA KA K-
OLiKo Se C-
RIKVA
Č.H.A.
? ?
O
G
R
A
D
I
Na sjevernom uglu pročelja uklesano je latinicom: MARCA 12, a na kamenu do tog natpisa sa sjeverne strane crkve uklesana je 1628. god. Kad se spoje oba natpisa, proizlazi da je crkva ili zidana ili posvećena 12. marča 1628.
Po mišljenju stručnjaka crkva je zidana 1612. Nekada je to bila župska crkva Zagvozda, svakako prije one Velike Gospe. Nalazi se duboko u južnom dijelu sela na samim sjevernim padinama Biokova. Na zidu apside visi umjetnička slika sv. Križa. Nepoznatog je majstora 16st. Prema procjeni stručnjaka veće je umjetničke vrijednosti. To bi ujedno bila najstarija umjetnička slika Imotske krajine. Veličine je 2x1 m. Prikazuje raspetog Krista. Sa strane su Majka Božja i sv. Ivan. Podno Križa je sv. Magdalena. Oko Kristove glave lebdi nekoliko anđela. Na dnu slike su likovi sv. Petra i nepoznatog sveca biskupa. Crkva ostavlja lijep dojam na posjetioce. Dobiva se osjećaj podzemnih katakomba prvih kršćana. Crkva je pokrivena s domaćim kamenim pločama. Zvončić je na preslicu s jednim zvonom koje je nabavljeno 1923. od Jakova Cukrova u Splitu. Uz pročelje, s južne strane vrata, prislonjen je kameni oltar. Menza počiva na glomaznom kamenom stupu. Do vrata je uzidana posuda za blagoslovljenu vodu.
Na južnom uglu pročelja, a ispred groba koji je u samoj crkvi, stoji uklesan natpis sa slovima hrvatske ćirilice:
…
NIKOLA
KUPI G
ROB U CR-
KVI I ČINI
PISAti
NeKA Se Z
NA KA K-
OLiKo Se C-
RIKVA
Č.H.A.
? ?
O
G
R
A
D
I
Na sjevernom uglu pročelja uklesano je latinicom: MARCA 12, a na kamenu do tog natpisa sa sjeverne strane crkve uklesana je 1628. god. Kad se spoje oba natpisa, proizlazi da je crkva ili zidana ili posvećena 12. marča 1628.
petak, 29. lipnja 2007.
ZANIMLJIVOSTI VEZANE ZA ZAGVOZD
ZANIMLJIVOSTI
*Hrvatski naziv za mjesto Zagvozd prvi put nalazimo u pisanim dokumentima 1412. godine u jednom ugovoru iz registra splitskog notara Jakova de Penna.
*Zagvozd se prvi put u povijesti spominje u spisima drugog Solinskog sabora 533.godine po Kristu, kad se odredjuje da mjesto Montenense = Zagvozd pripada tada ustanovljenoj makarskoj biskupiji, čiji je prvi biskup Stjepan.
*U doba rimskog carstva jedna od pet cesta koje su vodile u svim pravcima, od rimskog naselja koje se nalazilo uz vrelo Radoblje išla pravcem Kruševo - Cerin - Vitina - Dole - Slivno - Zagvozd.
*Makarski providur Grug Detrico je 1657. godine u Makarskoj dao upute zagvoškom župniku don Petru Čagljeviću za nosioce diplomatske pošte mletačkim diplomatima u Drinopolje. Pisma mletačkim diplomatima u Drinopolje nosili su knez Grgo Tomičić iz Zagvozda i Ivan Matijević iz Gornjeg Vrdola.
*Za vrijeme vladavine Mletačke republike (1717. -1797.) Zagvozd je bio Serdarija kojom je zapovijedao serdar. Serdar je bio Tomičić , a bio je časnik koji je 1773. godine imao 14 oružanika. U sastav ove serdarije bila su uključena sela (banderije). Serdara je birao narod onih sela, koja se nalaze pod njegovom upravom, a izbor serdara potvrđuje mletačku vlast, koja ga je i plaćala dok su harambaše obnašali svoju čast bez plaće.
*Poznati austrijski etnolog Adolf Hoffmann iz Beča na znanstvenom putovanju radi proučavanja kukaca pronalazi u Zagvozdu dvije nove endemske vrste koje su u znanosti dobile latinska imena Molops biokovensis i Duvaliotes biokovensis .
* U prošlosti su u Zagvozdu bila razvijena dva kućna obrta: lončari i drvena rezbarija. Zagvožđani su 1920. godine molili pokrajinske vlasti da se uvede kod postojeće Hrvatske katoličke pučke blagajne drvorezbarski tečaj
Kapela Gospe od Zdravlja u Donjem Rastovcu
KAPELA GOSPE OD ZDRAVLJA U DONJEM RASTOVCU
Crkvicu je napravio svojim novcem don Andrija Lončar za svoju privatnu upotrebu uz rodnu kuću. I danas je privatno vlasništvo, ali su se na inicijativu župnika župe Zagvozd don Jakova Cikojevića, već drugu godinu zaredom okupili svi članovi plemena Lončari i svečano proslavili svetu misu.
Istog je oblika kao i ona sv. Stjepana
Veličina je crkvice 4x2,50 m. Natkrivena je ćemerom bačvastog oblika, a ima kameni vijenac i lađu te prezbiterij. Apsida je polukružna. Promjer rozetona je 0, 50 m. Ožbukana je , a oltar je drveni bez nečeg posebnog. U crkvicu se ulazi preko 4 kamene stepenice. I spred nje se nalazi veliki kameni mlin za masline. U crkvici je originalana škrinja sa starinskim kovanim kvakama. Puna je rasutih štampanih papira: i latinskih i glagolskih koje su se sada arhivirale. Tu su propovijedi fra Filipa iz Očevije koje su izdali drugom polovinom 18.st. profesori teologije u Šibeniku. Sačuvan je čitav fascikl glagolskog brevijara iz 1741., glagolski misal iz 1846.. Nažalost dosta je toga propalo zbog nemarnosti čuvara crkvice; ali da je ostalo sve sačuvano imali bismo čitavu literaturu s kojom se služio kulturniji i obrazovaniji pop glagoljaš.
Crkvicu je napravio svojim novcem don Andrija Lončar za svoju privatnu upotrebu uz rodnu kuću. I danas je privatno vlasništvo, ali su se na inicijativu župnika župe Zagvozd don Jakova Cikojevića, već drugu godinu zaredom okupili svi članovi plemena Lončari i svečano proslavili svetu misu.
Istog je oblika kao i ona sv. Stjepana
Veličina je crkvice 4x2,50 m. Natkrivena je ćemerom bačvastog oblika, a ima kameni vijenac i lađu te prezbiterij. Apsida je polukružna. Promjer rozetona je 0, 50 m. Ožbukana je , a oltar je drveni bez nečeg posebnog. U crkvicu se ulazi preko 4 kamene stepenice. I spred nje se nalazi veliki kameni mlin za masline. U crkvici je originalana škrinja sa starinskim kovanim kvakama. Puna je rasutih štampanih papira: i latinskih i glagolskih koje su se sada arhivirale. Tu su propovijedi fra Filipa iz Očevije koje su izdali drugom polovinom 18.st. profesori teologije u Šibeniku. Sačuvan je čitav fascikl glagolskog brevijara iz 1741., glagolski misal iz 1846.. Nažalost dosta je toga propalo zbog nemarnosti čuvara crkvice; ali da je ostalo sve sačuvano imali bismo čitavu literaturu s kojom se služio kulturniji i obrazovaniji pop glagoljaš.
VODIČ PO BIOKOVU
BIOKOVO
Planina Biokovo je kroz povijest promijenila različite nazive. Mijenjanje je ovisilo o pojedinim kulturama, koje su ga okruživale. Nije nam poznato kako su sve stariji narodi nazivali ovu osebujnu planinu. Od vjerovatno više naziva, koje su davali ovoj planini, danas znamo tri, što su ih tijekom stoljeća stvorile grčka, latinska i hrvatska kultura. Adrion, Mons Slavorum (Slavenska planina) i Biokovo. Prva su dva naziva dali strani ljudi, dok je samo treći naziv autohtoni, domaći jer su ga stvorili domoroci, koji tu žive preko trinaest stoljeća.
U pisanim se djelima ime planine Biokove, spominje prvi put 3. travnja godine 1382. u ispravi bosanskog kralja Tvrtka I. kojom on potvrđuje knezu Vukcu Nenadiću i njegovim sinovcima posjede koje drže oko Cetine. Pjesnik fra Andrija Kačić Miočić u dvije pjesme spominje planinu Biokovu (također u ženskom rodu), dok se talijanski prirodoslovac opat Alberto Fortis 1772. penjao na Biokovo u znanstvene svrhe, te ga 1774. ucrtao na zemljopisnu kartu pod imenom "M Biocova". Porijeklo imena ustanovio je Danijel Alerić (1989. ) a to je riječ bilak, koja se i danas u Zabiokovlju upotrebljava za bijeli snijeg.
U pisanim se djelima ime planine Biokove, spominje prvi put 3. travnja godine 1382. u ispravi bosanskog kralja Tvrtka I. kojom on potvrđuje knezu Vukcu Nenadiću i njegovim sinovcima posjede koje drže oko Cetine. Pjesnik fra Andrija Kačić Miočić u dvije pjesme spominje planinu Biokovu (također u ženskom rodu), dok se talijanski prirodoslovac opat Alberto Fortis 1772. penjao na Biokovo u znanstvene svrhe, te ga 1774. ucrtao na zemljopisnu kartu pod imenom "M Biocova". Porijeklo imena ustanovio je Danijel Alerić (1989. ) a to je riječ bilak, koja se i danas u Zabiokovlju upotrebljava za bijeli snijeg.
Masiv Biokova
Pod pojmom Biokovo poznajemo planinu Biokovo u užem smislu (od prijevoja Dubci do prijevoja Sarnač, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava), te masiv Biokovo u koji u širem smislu ubrajamo i planine Rilić i Sutvid kao jednu cjelinu, te Matokit i Šibenik kao drugu. Ne treba miješati planinu Šibenik i vrh Šibenik unutar same planine Biokovo.
Pod pojmom Biokovo poznajemo planinu Biokovo u užem smislu (od prijevoja Dubci do prijevoja Sarnač, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava), te masiv Biokovo u koji u širem smislu ubrajamo i planine Rilić i Sutvid kao jednu cjelinu, te Matokit i Šibenik kao drugu. Ne treba miješati planinu Šibenik i vrh Šibenik unutar same planine Biokovo.
Najznačajniji vrhovi
Planina Biokovo
· Sveti Jure, 1762 m
· Troglav, 1658 m
· Sveti Ilija, 1642 m
· Šćirovac, 1619 m
· Kimet, 1536 m
· Šibenik, 1467 m
· Vošac, 1421 m
· Sveti Roko, 1228 m
· Sutvid ( Sveti Vid ) , 1332
Planinarski objekti:
· Planinarski dom Vošac
· Planinarski dom pod Vošcem
· Planinarska kuća pod Svetim Jurom
· Planinarska kuća Slobodan Ravlić
· Planinarska kuća Kaoca
· Planinarska kuća Akademik Josip Roglić
· Planinarsko sklonište Podglogovik
Ostali lokaliteti
Planina Biokovo
· Sveti Jure, 1762 m
· Troglav, 1658 m
· Sveti Ilija, 1642 m
· Šćirovac, 1619 m
· Kimet, 1536 m
· Šibenik, 1467 m
· Vošac, 1421 m
· Sveti Roko, 1228 m
· Sutvid ( Sveti Vid ) , 1332
Planinarski objekti:
· Planinarski dom Vošac
· Planinarski dom pod Vošcem
· Planinarska kuća pod Svetim Jurom
· Planinarska kuća Slobodan Ravlić
· Planinarska kuća Kaoca
· Planinarska kuća Akademik Josip Roglić
· Planinarsko sklonište Podglogovik
Ostali lokaliteti
Makarska - Malakološki muzej
Malakološki muzej franjevačkog samostana je utemeljen od fra Jure Radića godine 1963. Atraktivnom postavom morskih puževa i školjkaša Jadrana i čitava svijeta danas je to turistički najpoznatija malakološka kolekcija Hrvatske. Uz bogatu malakološku kolekciju fra Jure Radića u muzeju se čuvaju vrijedan herbar bilja planine Biokovo i manja paleontološka kolekcija.
Malakološki muzej franjevačkog samostana je utemeljen od fra Jure Radića godine 1963. Atraktivnom postavom morskih puževa i školjkaša Jadrana i čitava svijeta danas je to turistički najpoznatija malakološka kolekcija Hrvatske. Uz bogatu malakološku kolekciju fra Jure Radića u muzeju se čuvaju vrijedan herbar bilja planine Biokovo i manja paleontološka kolekcija.
Botanički vrt Kotišina
Smješten je na primorskim obroncima planine Biokovo iznad sela Kotišina. Vrt je utemeljio dr. fra Jure Radić, franjevac i znanstvenik, sa svrhom znanstvenog istraživanja i motrenja, zaštite i očuvanja, te popularizacije i upoznavanja biljnog svijeta planine Biokovo. U neposrednoj blizini ulaza nalaze se zidine velikog Kaštela iz 17. stoljeća.
· 1.SVETI JURE
· Visina: 1762 m
· Koordinate: N43 20 32.2, E17 03 12.6
· Žig: na vrhu, metalni
· Obilaznice: HPO
Pristup
Iz Makarske preko Makra i Vošca (5 sati)
Polazi se sa Kačićeva trga u Makarskoj kraj stare mletačke česme. Markacija vodi kroz grad do zaseoka Makar (40 min) i onda dobro uređenom stazom na početku sa dužim, pa sve sitnijim serpentinama do "vrbe" (40 min), gdje se nalazi cisterna s vodom, momentalno van funkcije (bez vode). Od Vrbe lagano pretežno borovom šumom do tzv. Kruške (40 min) gdje se obično malo pauzira i uživa u pogledu. Na Kruški je i raskršće, pa markacije vode lijevo (sjevero-zapadno) prema Velikom Brdu i desno (jugo-istočno) prema Kotišni.
Sa Kruške pravo opet serpentinama do prevoja Malog Vošca i dalje do Štrbine (vidikovca). Od Štrbine markacijom prema Lokvi (Planinarska kuća Slobodan Ravlić). Nakon 30 min hoda raskršće za Svetog Juru, dalje markacijom do Planinarske kuće pod Svetim Jurom, odatle vodi put osiguran konopima (radi zimskih uvjeta) do samog vrha. Na vrhu je crkvica Svetog Jure. U nemogućnosti prilaza samom vrhu (radio-televizijski odašiljač) to se smatra vrhom.
Cestom (1 sat)
Iz Makarske asfaltnom cestom prema Vrgorcu pa lijevo nakon 6 km na ulaz u park prirode "Biokovo".Onda asfaltom do samog vrha i onda jugozapadnom stranom vrha do crkvice Svetog Jure pješke 3-min
Milići - Sveti Jure
Selo Milići na nm/v oko 440 metara, smješteno je istočno od Zagvozda oko 3 km. Skretanje u selo je kod betonske autobusne čekaonice.
Skrenemo u selo i nakon 100 metara na mjestu odvajanja dvaju puteva skrenemo gornjim (lijevim) do raskrižja ceste poviše kuće Ante Milića - Lule (prva kuća u selu). Tu skrenemo lijevo iza kućice (mala priručna ostava, krov pokriven ravnom betonskom pločom), te iza kućice lijevo slijedimo stazu koja zatim vodi ravno istočno, pa skreće desno i ravno naprijed prema planini. Nakon 20 minuta staza ulazi u šumu i stalno nastavlja do Očijeskih bunara (tri bunara s vodom) na nm/v oko 1100 m. Do bunara je potrebno oko 1,45 sati. Od bunara staza vodi gore naprijed po strmoj goloj padini, da bi opet za kratko ušla u šumu iz koje izlazi na Razvalu (padina ispod samog vrha na nm/v oko 1400 m), te ravno naprijed po markaciji na Imotsku okuku (na asfaltnoj cesti) i na sam vrh.
a) varijanta:
Iz sela Lovrinčevići na nm/v 470 m smještenim 1 km cestom istočno od Milića prema Turiji, staza vodi preko izvora Lokvice na nm/v 742 m, stalno šumom do Matkova bunara na nm/v 1224 m i dalje, a spaja se na Razvali sa stazom iz Milića. Staza nije markirana, a pogodna je ljeti zbog šume i bunara s vodom kojih ima putem. Od Razvale 20 minuta laganog uspona lijevo (istočno) moguć je pristup vrhu Seveljev Brig visok 1548 m, s kojega je lijep pogled na susjednog Sv. Juru i okolicu.
Opis
Milići - Sveti Jure
Selo Milići na nm/v oko 440 metara, smješteno je istočno od Zagvozda oko 3 km. Skretanje u selo je kod betonske autobusne čekaonice.
Skrenemo u selo i nakon 100 metara na mjestu odvajanja dvaju puteva skrenemo gornjim (lijevim) do raskrižja ceste poviše kuće Ante Milića - Lule (prva kuća u selu). Tu skrenemo lijevo iza kućice (mala priručna ostava, krov pokriven ravnom betonskom pločom), te iza kućice lijevo slijedimo stazu koja zatim vodi ravno istočno, pa skreće desno i ravno naprijed prema planini. Nakon 20 minuta staza ulazi u šumu i stalno nastavlja do Očijeskih bunara (tri bunara s vodom) na nm/v oko 1100 m. Do bunara je potrebno oko 1,45 sati. Od bunara staza vodi gore naprijed po strmoj goloj padini, da bi opet za kratko ušla u šumu iz koje izlazi na Razvalu (padina ispod samog vrha na nm/v oko 1400 m), te ravno naprijed po markaciji na Imotsku okuku (na asfaltnoj cesti) i na sam vrh.
a) varijanta:
Iz sela Lovrinčevići na nm/v 470 m smještenim 1 km cestom istočno od Milića prema Turiji, staza vodi preko izvora Lokvice na nm/v 742 m, stalno šumom do Matkova bunara na nm/v 1224 m i dalje, a spaja se na Razvali sa stazom iz Milića. Staza nije markirana, a pogodna je ljeti zbog šume i bunara s vodom kojih ima putem. Od Razvale 20 minuta laganog uspona lijevo (istočno) moguć je pristup vrhu Seveljev Brig visok 1548 m, s kojega je lijep pogled na susjednog Sv. Juru i okolicu.
Opis
Najviši vrh Biokova i drugi u Hrvatskoj moguće je posjetiti, kako turistički nekim prijevoznim sredstvom, tako i pješice. Za vedrih dana moguće je čak vidjeti i Italiju. Na vrhu se nalazi radio-televizijski odašiljač, a na sam vrh je pristup zabranjen. Pod vrhom se nalazi Planinarska kuća pod Svetim Jurom, pod upravom HPD Biokova, gdje je moguće noćiti.
Zanimljivosti
Odašiljač na vrhu sagradila je 1965. tadašnja Televizija Zagreb, koja je i probila put do vrha, koji je i asfaltiran 1978.
Na mjestu odašiljača nekad se nalazila kapelica Sv. Jure, koja je zbog odašiljača premještena stotinjak metara dalje
Crkveno slavlje kraj kapelice sv. Jure (na samome vrhu) održava se zadnje subote u srpnju. Mada je pravi datum Svetog Jurja (Jure) 23. travnja, slavlje se održava u srpnju radi vremenskih (ne)prilika. Dosta vjernika međutim dolazi i na pravi datum u posjet crkvici.
· 2.TROGLAV
· Visina: 1658 m
· Koordinate:
· Područje: Biokovo
· Žig: nema
· Obilaznice:
Opis
Na mjestu odašiljača nekad se nalazila kapelica Sv. Jure, koja je zbog odašiljača premještena stotinjak metara dalje
Crkveno slavlje kraj kapelice sv. Jure (na samome vrhu) održava se zadnje subote u srpnju. Mada je pravi datum Svetog Jurja (Jure) 23. travnja, slavlje se održava u srpnju radi vremenskih (ne)prilika. Dosta vjernika međutim dolazi i na pravi datum u posjet crkvici.
· 2.TROGLAV
· Visina: 1658 m
· Koordinate:
· Područje: Biokovo
· Žig: nema
· Obilaznice:
Opis
Troglav drugi vrh po visini na Biokovu je bez markacije i ikakve uređene staze. Nalazi se ispod Svetog Jure (jugozapadno). Interesantan je prvenstveno zimi zbog obilja strmih padina, streha i ostalih "alpskih" ljepota. Veći dio zime je moguće prići do samog podnožja asfaltnom cestom za Svetog Juru i odatle se upustiti u snježne a ponekad i ledene uspone na sam vrh.
Pristup
Isto kao za Svetog Juru asfaltnom cestom ili pješke, zimi grebenom od (Vošca,Svetog Jure ili Planinarske kuće Slobodana Ravlića)
· 3.SV.ILIJA
· Visina: 1642 m
· Koordinate: N43 22 17.2 E16 59 49.5
· Žig: Metalni na crkvici
· Obilaznice: HPO
Pristup
Pristup na Svetog Iliju moguć je iz dva glavna pravca.
Iz sela Bast preko kave (kamenoloma) i Mandlove ploče (4-5 sati)
Dvije varijante početka:
· Teža: parkirati auto ispred kamenoloma u Bastu, proci kroz kamenolom do vrha i onda slabom markacijom uz sipar do njegovog vrha do Mandlove Ploče
· Lakša: od zaseoka Topiči markacijom do Mandlove Ploče.
Poslije grubim i strmim serpentinama kroz klanac do vrata u klancu kroz koja se izlazi na raskršće za Bukovac, Sokol i Topol. Odatle oštro desno (sjevero-istočno) do podzidanog puta i onda dug uspon položenom stranom brda do raskršća na grebenu Sveti Ilija-Šćirovac, na grebenu desno (jugo-istok) uskim grebenom do vrha.
Iz sela Bast preko kave (kamenoloma) i Mandlove ploče (4-5 sati)
Dvije varijante početka:
· Teža: parkirati auto ispred kamenoloma u Bastu, proci kroz kamenolom do vrha i onda slabom markacijom uz sipar do njegovog vrha do Mandlove Ploče
· Lakša: od zaseoka Topiči markacijom do Mandlove Ploče.
Poslije grubim i strmim serpentinama kroz klanac do vrata u klancu kroz koja se izlazi na raskršće za Bukovac, Sokol i Topol. Odatle oštro desno (sjevero-istočno) do podzidanog puta i onda dug uspon položenom stranom brda do raskršća na grebenu Sveti Ilija-Šćirovac, na grebenu desno (jugo-istok) uskim grebenom do vrha.
Iz sela Bast preko Osičina (4-5 sati)
Markacija kreće od groblja u Bastu, vodi do zadnjih kuća u selu i onda gornjim rubom klanca do pod stijenu Biokova gdje se nalazi izvor "Korito". Odatle šumom 10-tak minuta do sipara (točila), njime još desetak minuta prema "Motici" onda lijevo (sjeverno) gdje je podzidana staza koja vodi na Osičine (šumska kučica). Moguče je siparom produžiti prema "Motici" još 20-tak minuta pa se onda odvojiti lijevo (sjevero-zapadno) na drugi put prema Osičinama. Oba ova puta se spajaju 3-4 serpentine ispod Osičina, gdje treba, malo pripaziti na markaciju i ići sjeverno. Od osičina markacija vodi u uvalu na grebenu. Put se račva; desno (istočno) za Motiku, i lijevo (sjeverno) za Svetog Iliju. Markacija vodi do vrtace sa stanovima (Jezero) gdje je i voda u zapadnom dijelu vrtače uz stijenu. Za dosegnuti vodu treba štap ili konopčić. Iz vrtače se izbija na greben i njime smo na Svetom Iliji za 10-tak minuta.
Dedići - Sveti Ilija (oko 4 sati, markirano, uhodana staza)
Ishodišna točka za uspon na Svetog Iliju je zaselak Dedići u selu Rastovcu četiri kilometra od Zagvozda. Kod kuće Mirka Dedića skreće se s asfaltnog puta južno makadamskom cestom u pravcu same planine oko 1 km do male kućice - seoskog odmaralište na nm/v oko 350 metara, na predjelu zvanom Staro selo.
Staza vodi od kućice istočno (lijevo) 30 minuta prema bunaru Prižmarevcu na nm/v 555 m, a zatim dalje prema Dobrom Dolu oko 2 sata. Tu se nalaze zapušteni stočarski stanovi (uglavnom u ruševnom stanju) s dva bunara pitke vode. Staza vodi dalje desno prema Oštrom vrhu (klanac), te stalno desno grebenom na vrh Svetog Ilije.
Opis
Dedići - Sveti Ilija (oko 4 sati, markirano, uhodana staza)
Ishodišna točka za uspon na Svetog Iliju je zaselak Dedići u selu Rastovcu četiri kilometra od Zagvozda. Kod kuće Mirka Dedića skreće se s asfaltnog puta južno makadamskom cestom u pravcu same planine oko 1 km do male kućice - seoskog odmaralište na nm/v oko 350 metara, na predjelu zvanom Staro selo.
Staza vodi od kućice istočno (lijevo) 30 minuta prema bunaru Prižmarevcu na nm/v 555 m, a zatim dalje prema Dobrom Dolu oko 2 sata. Tu se nalaze zapušteni stočarski stanovi (uglavnom u ruševnom stanju) s dva bunara pitke vode. Staza vodi dalje desno prema Oštrom vrhu (klanac), te stalno desno grebenom na vrh Svetog Ilije.
Opis
Sveti Ilija sa Šćirovcem omeđuje "najtanji" dio Biokova. Greben koji ih spaja strmo se ruši na obje strane. Stoga nije čudo da je baš taj dio Biokova odabran za gradnju tunela "Sveti Ilija" koji če spajati zabiokovlje i primorje. Na samom vrhu se nalazi crkvica (obnovljena). Vrh je sa južne strane blagih padina a sve tri ostale strane su prilično strme.
· 4.ŠĆIROVAC
· Visina: 1619 m
· Koordinate: N43 22 51.3 E16 58 31.4
· Obilaznice: HPO
· Žig: na vrhu, metalni
· 4.ŠĆIROVAC
· Visina: 1619 m
· Koordinate: N43 22 51.3 E16 58 31.4
· Obilaznice: HPO
· Žig: na vrhu, metalni
Šćirovac je predivan vrh u svim godišnjim dobima. Zimi, kad po sjevernoj i sjeverozapadnoj strani ima i lavina, ili u ostala godišnja doba kad jednostavno plijeni vidicima. Naročito na trasi iz Zaveterja, sa koje se pruža pogled na kanjon Cetine i zaleđe. Zbog dosta napornog pristupa iz bilo kojeg pravca odličan je izbor za pripremu za neke teže vrhove.
Pristup
Pristup na Šćirovac je moguć iz tri pravca.
Iz sela Bast preko kave (kamenoloma) i Mandlove ploče (4 sata)
Dvije varijante početka:
· Teža: parkirati auto ispred kamenoloma u Bastu, proći kroz kamenolom do vrha i onda slabom markacijom uz sipar do njegovog vrha do Mandlove Ploče
· Lakša: od zaseoka Topići markacijom do Mandlove Ploče.
Poslije grubim i strmim serpentinama kroz klanac do vrata u klancu kroz koja se izlazi na raskršće za Bukovac, Sokol i Topol. Odatle oštro desno (sjevero-istočno) do podzidanog puta i onda dug uspon položenom stranom brda do raskršća na grebenu Sveti Ilija-Šćirovac na grebenu lijevo (sjevero-zapad) uskim grebenom do vrha.
Iz sela Bast preko kave (kamenoloma) i Mandlove ploče (4 sata)
Dvije varijante početka:
· Teža: parkirati auto ispred kamenoloma u Bastu, proći kroz kamenolom do vrha i onda slabom markacijom uz sipar do njegovog vrha do Mandlove Ploče
· Lakša: od zaseoka Topići markacijom do Mandlove Ploče.
Poslije grubim i strmim serpentinama kroz klanac do vrata u klancu kroz koja se izlazi na raskršće za Bukovac, Sokol i Topol. Odatle oštro desno (sjevero-istočno) do podzidanog puta i onda dug uspon položenom stranom brda do raskršća na grebenu Sveti Ilija-Šćirovac na grebenu lijevo (sjevero-zapad) uskim grebenom do vrha.
Iz sela Zaveterje (zaseok Bartulovići) preko Grljka i Pozjate (5-6 sati)
U Gornjim Brelima se kod Doma (poslije crkve) skreće desno i uskim asfaltnim putem vozi do Zaveterja pa po putokazu u zaseok Bartulovići. Iz Zaveterja markacijom kroz šumovit teren do Grljka (1 sat) gdje ima voda. Opet blagom markiranom padinom prema Pozjati ( uočljiva špilja) cca 45 min. Od Pozjate markacijom padinama do podnožja Ščirovca i onda prilično strm uspon na sam vrh (1:30 sati).
Sa vrha Sv. Ilija grebenom (2 sata)
Sa vrha Svetog Ilije markiranim uskim grebenom. Zimi pripaziti na jamu pod samim vrhom Svetog Ilije (40-tak metara sjeverno) jer se ista nalazi na samom grebenu, a markacija ide pored nje.
Nemarkiranim putom sa sjevera
Ishodišna točka za uspon na Šćirovac je zaselak Šute na nm/v oko 230 metara u selu Rastovcu smještenom 7 km jugozapadno od mjesta Zagvozd. Skretanje za Rastovac je kod zgrade Poglavarstva općine u Zagvozdu.
Staza polazi od posljednjih kuća u zaseoku i dobro je vidljiva. Nakon 30 - ak minuta dolazi se do Šutine kamenice s pitkom vodom (nm/v 590 m), a zatim staza vodi prema Bukovoj stazi (strma padina na kojoj su se zapriječile porušene bukve, porušene uslijed jakog juga), te se za 30-40 minuta dolazi do Šutinih stanova (zapušteni stočarski stanovi). Tu se nalazi lovačka kućica na nm/v 970 m, s pet ležajeva, te peći na drva. Kućica je prilično zapuštena, a noćenje u njoj preporučamo isključivo u slučaju nužde. Ključ od kućice može se dobiti u lovačkom društvu ZEC u Zagvozdu ili kod vlasnika kuće Mirka Serdarevića u selu Donji Rastovac. Za noćenje je potrebna vreća za spavanje. Koordinate kuće su N43 23 10 E16 59 12.0 . U okolici kućice ima četrnaest gustirni s pitkom vodom, a najbliža je odmah iza kućice. Pet minuta desno od kućice se nalazi jama ledenica. Staza za Šćirovac nastavlja kroz bukovu šumu do prijevoja Vrataca ili kako ga još mještani zovu Vraca na nm/v oko 1490 m. Do Vraca je potrebno jedan sat uspona. Na vrhu prijevoja Vraca stotinjak metara južno na primorskoj strani planine nalazi se Šutin bunar s pitkom vodom. Desno staza ulazi u BPS (Biokovska planinarska staza) koja je markirana i nastavlja put na vrh Šćirovca za otprilike trideset minuta. Ovaj put ima i varijantu: Sa Šutinih stanova desno na proplanak Vlake (10 min.), a dalje desno na Popinu gdje je bunar s pitkom vodom. Uspon slijedi kroz Šutino točilo uzbrdo na vrh Zeleno, te dalje grebenom na Kale, gdje je također bunar s pitkom vodom i dalje na vrh Šćirovca. Od Šutinih stanova do vrha Šćirovca ovom varijantom potrebito je oko 2 sata hoda
· 5.KIMET
· Visina: 1536 m
· Koordinate: N43 17 13,3 E17 06 43,2
· Žig: na vrhu, metalni
· Obilaznice: HPO
Staza polazi od posljednjih kuća u zaseoku i dobro je vidljiva. Nakon 30 - ak minuta dolazi se do Šutine kamenice s pitkom vodom (nm/v 590 m), a zatim staza vodi prema Bukovoj stazi (strma padina na kojoj su se zapriječile porušene bukve, porušene uslijed jakog juga), te se za 30-40 minuta dolazi do Šutinih stanova (zapušteni stočarski stanovi). Tu se nalazi lovačka kućica na nm/v 970 m, s pet ležajeva, te peći na drva. Kućica je prilično zapuštena, a noćenje u njoj preporučamo isključivo u slučaju nužde. Ključ od kućice može se dobiti u lovačkom društvu ZEC u Zagvozdu ili kod vlasnika kuće Mirka Serdarevića u selu Donji Rastovac. Za noćenje je potrebna vreća za spavanje. Koordinate kuće su N43 23 10 E16 59 12.0 . U okolici kućice ima četrnaest gustirni s pitkom vodom, a najbliža je odmah iza kućice. Pet minuta desno od kućice se nalazi jama ledenica. Staza za Šćirovac nastavlja kroz bukovu šumu do prijevoja Vrataca ili kako ga još mještani zovu Vraca na nm/v oko 1490 m. Do Vraca je potrebno jedan sat uspona. Na vrhu prijevoja Vraca stotinjak metara južno na primorskoj strani planine nalazi se Šutin bunar s pitkom vodom. Desno staza ulazi u BPS (Biokovska planinarska staza) koja je markirana i nastavlja put na vrh Šćirovca za otprilike trideset minuta. Ovaj put ima i varijantu: Sa Šutinih stanova desno na proplanak Vlake (10 min.), a dalje desno na Popinu gdje je bunar s pitkom vodom. Uspon slijedi kroz Šutino točilo uzbrdo na vrh Zeleno, te dalje grebenom na Kale, gdje je također bunar s pitkom vodom i dalje na vrh Šćirovca. Od Šutinih stanova do vrha Šćirovca ovom varijantom potrebito je oko 2 sata hoda
· 5.KIMET
· Visina: 1536 m
· Koordinate: N43 17 13,3 E17 06 43,2
· Žig: na vrhu, metalni
· Obilaznice: HPO
Opis
Kimet je najviši vrh Biokova jugoistočno od Svetog Jure (ako ne računamo neposredno susjedstvo Svetog Jure, gdje je npr. viši Troglav). Visina mu je 1536 m. Dominira područjem tzv. mrežastog krša isprepletenog vrtačama, krševitim grebenima i (ako se gleda izdaleka) oblim glavicama, prošaranim mješavinom niske bjelogorične šume, klekovine, naoko travnatih površina u stvari prepunih kamenja, ali i prekrasnog cvijeća, te kombinacije monolitnih i razlomljenih stijena, dok sipara uglavnom nema.
Vrh ima formu istaknutog grebena sa 3 izrazitije kamene glavice, od kojih se s pristupne staze uglavnom vide samo dvije. Najviša je srednja glavica na kojoj je i trigonometrijska točka.
Pogled s vrha daje zanimljivu perspektivu Biokova, a dalje u unutrašnjosti pruža široku panoramu od Kamešnice do Veleža. Podbiokovska obala se ne vidi, ali vide se Pelješac i otoci, sve do Mljeta i Lastova koji sramežljivo proviruju iza Pelješca i Korčule.
Naziv vrha bi mogao biti u vezi s istozvučnim turcizmom koji znači "vrijednost" ili "cijena".
Kimet je od 2005. kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice.
Na grebenu Kimeta
Staza kreće s područja Ravne vlaške (N43 17 07,7 E17 05 05,7; 1229m), približno na pola puta (11 km) od ulaza u Park prirode do Svetog Jure, oko 5 km od "Vrata Biokova" i oko 5,5 km prije Vošca. Na početku staze je kamena kućica koja je 2005. izgrađena kao info punkt Parka prirode, te vidikovac na morsku stranu. Info punkt bi trebao biti otvoren svakoga dana od 9 do 14 sati, s informativnim sadržajima i prodajom suvenira, a služi i kao nadzornička postaja. Uz kućicu se nalazi malo parkiralište za nekoliko automobila, a posjetitelji se mole da ostave prostor za turističke kombije. Nekoliko stotina metara nakon info punkta nalazi se odvojak desno za privatnu planinsku kuću.
Pravog putokaza za Kimet za sada nema, očekujemo djelovanje Parka prirode.
Nadmorska visina početka, po tabli uz kućicu, je 1229 m. Dakle, visinska razlika nije velika, tek malo više od 300 m, ali grubi teren čini put napornim.
Staza najprije kreće makadamskim puteljkom kraj WC-a (koliko staza znate koje sadrže i pravi WC?), a zatim vijugavo izbija na mali prijevoj i nastavlja s desne strane obilaziti dvije vrtače u kojima je obrađena zemlja, otprilike po izohipsi, po padini s mješavinom, kamenja, busenja trave i klekovine. Pazite na klimavo kamenje!
Kad se zaobiđu te vrtače, dolazi se na livadicu agrikulturnog karaktera, nakon čega se treba popeti na slijedeći prijevoj (cca 30 min od početka) - najprije vrlo zapuštenom kozjom stazom, a kasnije preko stjenovitih polica. S tog prijevoja se otvara vidik na sam Kimet, a marka skreće desno iznad šumovite vrtače da bi uskoro, nakon zaobilaženja jednog stabla pruža rijetku priliku za odmor u hladu, izašla na kameniti greben prošaran niskom klekovinom.
Nakon obilaska te vrtače, staza obilazi slijedeću duboku vrtaču s lijeve strane i zatim se uspinje zapadnim grebenom Kimeta prema vrhu, povremeno dosta strmo.
Umjereno konzervativna procjena vremena potrebnog za uspon je oko 3 h.
Budući da je riječ o novom putu, njegov opis se ne nalazi u postojećoj literaturi (knjige dr. Poljaka i A. Čaplara).
Vrh ima formu istaknutog grebena sa 3 izrazitije kamene glavice, od kojih se s pristupne staze uglavnom vide samo dvije. Najviša je srednja glavica na kojoj je i trigonometrijska točka.
Pogled s vrha daje zanimljivu perspektivu Biokova, a dalje u unutrašnjosti pruža široku panoramu od Kamešnice do Veleža. Podbiokovska obala se ne vidi, ali vide se Pelješac i otoci, sve do Mljeta i Lastova koji sramežljivo proviruju iza Pelješca i Korčule.
Naziv vrha bi mogao biti u vezi s istozvučnim turcizmom koji znači "vrijednost" ili "cijena".
Kimet je od 2005. kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice.
Na grebenu Kimeta
Staza kreće s područja Ravne vlaške (N43 17 07,7 E17 05 05,7; 1229m), približno na pola puta (11 km) od ulaza u Park prirode do Svetog Jure, oko 5 km od "Vrata Biokova" i oko 5,5 km prije Vošca. Na početku staze je kamena kućica koja je 2005. izgrađena kao info punkt Parka prirode, te vidikovac na morsku stranu. Info punkt bi trebao biti otvoren svakoga dana od 9 do 14 sati, s informativnim sadržajima i prodajom suvenira, a služi i kao nadzornička postaja. Uz kućicu se nalazi malo parkiralište za nekoliko automobila, a posjetitelji se mole da ostave prostor za turističke kombije. Nekoliko stotina metara nakon info punkta nalazi se odvojak desno za privatnu planinsku kuću.
Pravog putokaza za Kimet za sada nema, očekujemo djelovanje Parka prirode.
Nadmorska visina početka, po tabli uz kućicu, je 1229 m. Dakle, visinska razlika nije velika, tek malo više od 300 m, ali grubi teren čini put napornim.
Staza najprije kreće makadamskim puteljkom kraj WC-a (koliko staza znate koje sadrže i pravi WC?), a zatim vijugavo izbija na mali prijevoj i nastavlja s desne strane obilaziti dvije vrtače u kojima je obrađena zemlja, otprilike po izohipsi, po padini s mješavinom, kamenja, busenja trave i klekovine. Pazite na klimavo kamenje!
Kad se zaobiđu te vrtače, dolazi se na livadicu agrikulturnog karaktera, nakon čega se treba popeti na slijedeći prijevoj (cca 30 min od početka) - najprije vrlo zapuštenom kozjom stazom, a kasnije preko stjenovitih polica. S tog prijevoja se otvara vidik na sam Kimet, a marka skreće desno iznad šumovite vrtače da bi uskoro, nakon zaobilaženja jednog stabla pruža rijetku priliku za odmor u hladu, izašla na kameniti greben prošaran niskom klekovinom.
Nakon obilaska te vrtače, staza obilazi slijedeću duboku vrtaču s lijeve strane i zatim se uspinje zapadnim grebenom Kimeta prema vrhu, povremeno dosta strmo.
Umjereno konzervativna procjena vremena potrebnog za uspon je oko 3 h.
Budući da je riječ o novom putu, njegov opis se ne nalazi u postojećoj literaturi (knjige dr. Poljaka i A. Čaplara).
Čega ima na vrhu
Na vrhu je nekoliko krupnih kamenova složeno u formi piramide, i tu je natpis za vrh i odmah do njega ugrađen metalni žig. Kutije s upisnom knjigom za sada nema, radimo na rješenju tog problema.
Na vrhu i okolici ima i puno cvijeća a sreću se i uobičajeni biokovski domoroci - divokoze i poskoci.
U okolici vrha postoje i speleološki objekti - ponori i jame snježnice.
Na vrhu i okolici ima i puno cvijeća a sreću se i uobičajeni biokovski domoroci - divokoze i poskoci.
U okolici vrha postoje i speleološki objekti - ponori i jame snježnice.
Zašto baš ta trasa?
Početak trase smješten je na Ravnu vlašku (N43 17.128 E17 05.095 1229m) na zahtjev Parka prirode Biokovo.
Interventna ekipa Komisije za Planinarske puteve istražila je više različitih mogućnosti uspona s te početne točke i, u raznim timovima, više puta se po bespuću popela na vrh. Na kraju je ova varijanta odabrana kao najprihvatljivija. Trasa je istražena i markirana od 26. do 28. svibnja 2006.
Inače, posvuda ima dosta kamenih "čovječuljaka", kao tragova prijašnjih planinarskih uspona, kao i istraživanja od strane gore navedene ekipe. Na prvi pogled, orijentacija za penjanje nije teška jer se sa spomenutog prijevoja dobro vidi vrh i smjer prema početnoj točki, ali spuštanje po bespuću može odvesti u vrlo neprohodne predjele a ako se zađe dublje u vrtače ili naiđe oblak, orijentacija više nije nimalo jednostavna.
Na dosadašnjoj SMAND-ovoj karti Biokova ucrtana je markirana staza od Ravne vlaške do Kimeta, koja se po smjeru približno poklapa s novim markiranim putem, ali u stvarnosti je riječ o bespuću bez ikakve staze. Ucrtan je i markirani nastavak na drugu stranu prema Gologlavu, Vitreniku i stazi Podglogovik - Donje Raščane, gdje u stvarnosti nema nikakvih markacija po bespuću.
Interventna ekipa Komisije za Planinarske puteve istražila je više različitih mogućnosti uspona s te početne točke i, u raznim timovima, više puta se po bespuću popela na vrh. Na kraju je ova varijanta odabrana kao najprihvatljivija. Trasa je istražena i markirana od 26. do 28. svibnja 2006.
Inače, posvuda ima dosta kamenih "čovječuljaka", kao tragova prijašnjih planinarskih uspona, kao i istraživanja od strane gore navedene ekipe. Na prvi pogled, orijentacija za penjanje nije teška jer se sa spomenutog prijevoja dobro vidi vrh i smjer prema početnoj točki, ali spuštanje po bespuću može odvesti u vrlo neprohodne predjele a ako se zađe dublje u vrtače ili naiđe oblak, orijentacija više nije nimalo jednostavna.
Na dosadašnjoj SMAND-ovoj karti Biokova ucrtana je markirana staza od Ravne vlaške do Kimeta, koja se po smjeru približno poklapa s novim markiranim putem, ali u stvarnosti je riječ o bespuću bez ikakve staze. Ucrtan je i markirani nastavak na drugu stranu prema Gologlavu, Vitreniku i stazi Podglogovik - Donje Raščane, gdje u stvarnosti nema nikakvih markacija po bespuću.
Kuda natrag?
Za sada - istim putem.
Kao i svi spustovi, i ovaj traje nešto kraće od uspona ali opet treba računati na težak teren. Umjereno konzervativna procjena je oko 2 h.
Kada ići gore?
Kad i bilo gdje drugdje po Biokovu. Hlada baš i nema na trasi. Nema ni vode, sve morate imati na leđima. Proljetna sezona bi bila negdje u svibnju, ako nema snijega, i eventualno početkom lipnja. Uspon u vrućim ljetnim mjesecima ne bismo nikome preporučili, eventualno s vrlo ranim polaskom sa Ravne vlaške (4 - 5 sati ujutro). Za jesensku sezonu nemamo pouzdanih procjena, proljetna je često ugodnija radi rascvale vegetacije.
Uspon bi svakako trebalo izbjegavati u lošim vremenskim uvjetima. Markacije su postavljane prilično gusto, ali mokre stijene mogu biti vrlo neugodne. Ne forsirajte taj žig ako vrijeme nije lijepo - bili biste uskraćeni za pogled, a možda i nešto teže! Vrh, inače, nije prikladan za veće grupne izlete (autobusi ionako ne mogu Biokovskom cestom!) Uspon zahtijeva dobro snalaženje na stjenovitom terenu, a povremeno se treba poslužiti rukama.
Kao i svi spustovi, i ovaj traje nešto kraće od uspona ali opet treba računati na težak teren. Umjereno konzervativna procjena je oko 2 h.
Kada ići gore?
Kad i bilo gdje drugdje po Biokovu. Hlada baš i nema na trasi. Nema ni vode, sve morate imati na leđima. Proljetna sezona bi bila negdje u svibnju, ako nema snijega, i eventualno početkom lipnja. Uspon u vrućim ljetnim mjesecima ne bismo nikome preporučili, eventualno s vrlo ranim polaskom sa Ravne vlaške (4 - 5 sati ujutro). Za jesensku sezonu nemamo pouzdanih procjena, proljetna je često ugodnija radi rascvale vegetacije.
Uspon bi svakako trebalo izbjegavati u lošim vremenskim uvjetima. Markacije su postavljane prilično gusto, ali mokre stijene mogu biti vrlo neugodne. Ne forsirajte taj žig ako vrijeme nije lijepo - bili biste uskraćeni za pogled, a možda i nešto teže! Vrh, inače, nije prikladan za veće grupne izlete (autobusi ionako ne mogu Biokovskom cestom!) Uspon zahtijeva dobro snalaženje na stjenovitom terenu, a povremeno se treba poslužiti rukama.
· 6.ŠIBENIK
· Visina: 1467 m
· Koordinate: N43 20 41.7 E17 00 25.7
· Žig: Ima (10.12.2006.), 3 metra jugoistočno od oznake za vrh na stijeni. · Obilaznice: HPO
Šibenik na Biokovu ne treba miješati sa vrhom Veliki Šibenik, ni sa planinom Šibenik, koji se također nalaze u sklopu masiva Biokova, ali u sklopu planine Šibenik.
Pristup
Preko Velikog Brda i Baškovića 4 sata
Na Šibenik je najlakši pristup preko Velikog Brda, gdje je kod crkve početak markacije. Polazi se od crkve lijevo (sjevero-zapad) prema zaseoku Baškovići (Žlib) asfaltnom, a poslije makadamskom cestom. Do Baškovića je moguće doći i vozilom koje se ostavi na ulazu u zaseok. Od Baškovića markacija vodi iznad starih napuštenih kuća kroz vinograde do protupožarnog puta, i izlazi na Miletin Bor (vrlo star crnobor). Nakon toga se ulazi Sjevero-zapadno preko sipara (točila) u serpentine koje vode u kotlinu ispod Velikog Borovca. Iz kotline se izlazi na njenom sjevero-zapadnom kraju, tzv. "Skalinama", markiranom stazom uklesanom u stijeni kojom se vrlo brzo dobiva na visini i izlazi na prevoj Malog Borovca.
Odatle sjevero-istočno serpentinama do raskršća za Šibenik, onda sjevero-istočno padinama markacija vodi prema Motici. Nakon 20-tak minuta hoda od raskršća dolazi se na raskršće za Šibenik, tu skrenemo sa staze za Motiku u pravcu zapada. Od raskršća nas put vodi pokraj starih "stanova, "gustirni" na južnu stranu Šibenika i za 20-tak min. smo na vrhu. Sam vrh Velikog Šibenika se nalazi u šumi i teško je uočljiv. Sa vrha nakon još 5 minuta hoda markacija ide do ruba stijene, do vrha Malog Šibenika koji pruža puno bolje vidike.
Odatle sjevero-istočno serpentinama do raskršća za Šibenik, onda sjevero-istočno padinama markacija vodi prema Motici. Nakon 20-tak minuta hoda od raskršća dolazi se na raskršće za Šibenik, tu skrenemo sa staze za Motiku u pravcu zapada. Od raskršća nas put vodi pokraj starih "stanova, "gustirni" na južnu stranu Šibenika i za 20-tak min. smo na vrhu. Sam vrh Velikog Šibenika se nalazi u šumi i teško je uočljiv. Sa vrha nakon još 5 minuta hoda markacija ide do ruba stijene, do vrha Malog Šibenika koji pruža puno bolje vidike.
Opis
Sam Veliki Šibenik je najviša kota na tom dijelu planine, dok je puno zanimljiviji Mali Šibenik tek nekih 5 minuta hoda dalje.
Zanimljivosti
Na putu preko "Skalina" može se uz malo penjanja (10-tak metara III+) posjetiti "Špilja u Borovcu" gdje ima pitke vode iz nakapnice. Sa špilje put se vrača ponovo na "Skaline".
Same "Skaline" su izrazito strme i doslovno uklesane u stijeni u jednom svom dijelu. Nekad su se mazgama i magarcima vezivale oči da bi tu prošli.
Zanimljivosti
Na putu preko "Skalina" može se uz malo penjanja (10-tak metara III+) posjetiti "Špilja u Borovcu" gdje ima pitke vode iz nakapnice. Sa špilje put se vrača ponovo na "Skaline".
Same "Skaline" su izrazito strme i doslovno uklesane u stijeni u jednom svom dijelu. Nekad su se mazgama i magarcima vezivale oči da bi tu prošli.
· 7.VOŠAC
· Visina: 1422 m
· Koordinate: N43 18 38.7 E17 02 46.3
· Žig: ima (ponovo postavljen 03.06.06)
· Obilaznice: HPO
· Područje: Biokovo
Pristup
Iz Makarske preko Makra i Vrbe cca 4 sata - polazi se sa Kačićeva trga u Makarskoj kraj stare mletačke česme.markacija vodi kroz grad do zaseoka Makar (40 min) i onda dobro uređenom stazom na početku sa dužim pa sve sitnijim serpentinama do "Vrbe" (40 min), gdje se nalazi cisterna s vodom, momentalno van funkcije to jest bez vode. Od Vrbe lagano pretežno borovom šumom do tzv. Kruške (40 min) gdje se obično malo pauzira i uživa u pogledu. Na Kruški je i raskršće, pa markacije vode lijevo (sjevero-zapadno) prema Velikom Brdu i desno (jugo-istočno) prema Kotišni. Sa Kruške pravo opet serpentinama do prevoja Malog Vošca i dalje do Štrbine (vidikovca). Od Štrbine markacijom prema Planinarskom domu pod Vošcem pa kod velikog kamena odvajanje za sam vrh.
· Iz Makarske asfaltnom cestom prema Vrgorcu pa lijevo nakon 6 km na ulaz u park prirode "Biokovo".Onda asfaltom do asfaltnog odvojka za Planinarski dom pod Vošcem odatle cca 30 min pješice do vrha
Opis
Kad iz Makarske promatramo Biokovo Vošac je vrh koji dominira vidikom. Zračne udaljenosti 2.8 km od mora, a visinom od 1,4 km čini se da natkriljuje Makarsku.
· Iz Makarske asfaltnom cestom prema Vrgorcu pa lijevo nakon 6 km na ulaz u park prirode "Biokovo".Onda asfaltom do asfaltnog odvojka za Planinarski dom pod Vošcem odatle cca 30 min pješice do vrha
Opis
Kad iz Makarske promatramo Biokovo Vošac je vrh koji dominira vidikom. Zračne udaljenosti 2.8 km od mora, a visinom od 1,4 km čini se da natkriljuje Makarsku.
Planinarske kuće
· Planinarski dom Vošac , Planinarski dom pod Vošcem
· Planinarski dom Vošac , Planinarski dom pod Vošcem
· 8.SV. ROKO
· Visina: 1228 m
· Koordinate: N43 18 14.57 E17 08 10.12
· Područje: Biokovo
· Žig:
· Obilaznice: ne
· Visina: 1228 m
· Koordinate: N43 18 14.57 E17 08 10.12
· Područje: Biokovo
· Žig:
· Obilaznice: ne
PRISTUP
Pristup na vrhove Sveti Roko i Sutvid moguć je iz dva pravca.
1. Iz sela Župa zaseok Roglići od rodne kuće akademika Josipa Roglića preko Čulije 3 sata.
ČETIRI VARIJANTE: - Iz mjesta Župa do planinarske kuće Akademika Josipa Roglića na Čuliji .
a. Lakša - od zaseoka Roglići od rodne kuće akademika do planinarske kuće na Čuliji 1 sat i 30 minuta.
b. Lakša duža - od zaseoka Turići preko Blogove do Čulija pl. kuća 2 sata.
· c. Teža - od crkve Svetog Ivana zaseok Takalo do planinarske kuće Čulije .
· d. Teža - nemarkirana staza - od zaseoka Luetići preko Sridnji Dubrava do vrha Sveti Roko 2 sata.
Sve tri varijante / a, b i c / nastavljaju od pl. kuće u Čuliji prema Trepetljikovcu gdje po izlasku iz mješovite šume biokovske jele i bukve u lijevo grebenom nastavljamo do vrha Sutvid , a pravo dalje stazom prema bunaru Vlaka te do kapele Svetog Roka , do oba vrha potrebno 1 sat i 10 minuta.
2. Od šumarske kuće Lađana preko Zvitovca, Šćirevca te Jalovika do planinarske kuće na Čuliji do Sutvida i Svetog Roka 5 sati.
1. Iz sela Župa zaseok Roglići od rodne kuće akademika Josipa Roglića preko Čulije 3 sata.
ČETIRI VARIJANTE: - Iz mjesta Župa do planinarske kuće Akademika Josipa Roglića na Čuliji .
a. Lakša - od zaseoka Roglići od rodne kuće akademika do planinarske kuće na Čuliji 1 sat i 30 minuta.
b. Lakša duža - od zaseoka Turići preko Blogove do Čulija pl. kuća 2 sata.
· c. Teža - od crkve Svetog Ivana zaseok Takalo do planinarske kuće Čulije .
· d. Teža - nemarkirana staza - od zaseoka Luetići preko Sridnji Dubrava do vrha Sveti Roko 2 sata.
Sve tri varijante / a, b i c / nastavljaju od pl. kuće u Čuliji prema Trepetljikovcu gdje po izlasku iz mješovite šume biokovske jele i bukve u lijevo grebenom nastavljamo do vrha Sutvid , a pravo dalje stazom prema bunaru Vlaka te do kapele Svetog Roka , do oba vrha potrebno 1 sat i 10 minuta.
2. Od šumarske kuće Lađana preko Zvitovca, Šćirevca te Jalovika do planinarske kuće na Čuliji do Sutvida i Svetog Roka 5 sati.
OPIS
Sveti Roko sa Sutvidom je greben, na oba vrha su bile crkvice koje su udarima groma oštećene, sada je obnovljena crkvica Svetog Roka. Vrhovi su udaljeni 800 m i lijepi su vidikovac prema primorju, zagori i dalje BiH.
ZANIMLJIVOSTI
1. Misno slavlje u kapelici Svetog Roka održava se 16. kolovoza ako je subota ili prvu subotu po tom danu.
2. Ovi predjeli čuvaju 70 % stabala biokovske jele ( abies biokovoensis ) endemske vrste čija stabla dosežu visinu do 30m, a opseg do 4 m. Preko 50 % stabala bukve u Biokovu kao i najjužnija stabla tise nalaze se ovdje
· 9.SUTVID
· Visina: 1332 m
· Koordinate:
· Područje: Biokovo
· Žig:
· Obilaznice:
Pristup
Pogledati opis i pristup za Svetog Roka
2. Ovi predjeli čuvaju 70 % stabala biokovske jele ( abies biokovoensis ) endemske vrste čija stabla dosežu visinu do 30m, a opseg do 4 m. Preko 50 % stabala bukve u Biokovu kao i najjužnija stabla tise nalaze se ovdje
· 9.SUTVID
· Visina: 1332 m
· Koordinate:
· Područje: Biokovo
· Žig:
· Obilaznice:
Pristup
Pogledati opis i pristup za Svetog Roka
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
