Na samom jugu općine u podnožju Biokova smješten je Donji Rastovac.
Selo je podijeljeno u tri zaseoka : Šute, Srednje selo i Lončari.
Lončari su na najmanjoj nadmorskoj visini u cijeloj Imotskoj krajini 214. metara.
Predaja kaže da su se dvojica braće, majstora za izradu glinenih lonaca (otud im prezime ), uputili iz Srednje Bosne.
Jedan je ostao u Vinjanima Gornjim, a drugi se naselio ovdje i zasnovao obitelj.
Selo ima desetak kuća sa pratećim objektima pa i ako su kuće dobro očuvani obnovljenje na žalost u njima stalno živi samo troje stanovnika. Dobra je stvar što ostali imaju naviku povremeno dolaziti obrađivati zemlju i na vikende pa selo nije zapušteno.
Na žalost, Lončare je nevolja rasula po cijelom svijetu: Njemačka, Kanada, Argentina, i Australija, a u Hrvatskoj: Split, Makarska, Imotski, Šibenik i tko zna gdje sve ne.
Lončari su od davnina bili marljivi pa su uglavnom preživljavali obrađujući škrte dočiće, sadeći smokve i masline kao i vinovu lozu. Stočarstvo im je također bilo važna djelatnost, pa još i danas imamo ostatke Lončarevih staja u Biokovu gdje su prebivali čuvajući blago.
Usred sela se nalazi kapelica posvećena Gospi od Zdravlja, koju je krajem 19st. sagradio župnik zagvoški don Andrija Lončar gdje je po potrebi služio misu.
I danas se Lončari jednom godišnje okupe ovdje slušati sv. misu koju ponekad predvodi don Jozo Lončar župnik iz Stobreča, koji se ovdje rodio i djetinjstvo proživio.
Mještani su oduvijek imali sklonost ka učenju pa danas imaju desetak visoko obrazovanih stručnjaka koji su cijenjeni u svojim zvanjima.
Ako vas put nanese u Lončare vrijedno je pogledati bunar Novak, nekoliko očuvanih guvna gdje se žito vrlo i mlatilo, kao i stare konobe još uvijek pune sira i pršuta te pravog domaćeg vina.
Dođite rado će vas dočekati i još ljepše ugostiti.
Tekst i snimci: Ljubiša Serdarević i Goran Lišnjić
preneseno:FOTO STRANICE-http://zagvozd.blog.com
Selo je podijeljeno u tri zaseoka : Šute, Srednje selo i Lončari.
Lončari su na najmanjoj nadmorskoj visini u cijeloj Imotskoj krajini 214. metara.
Predaja kaže da su se dvojica braće, majstora za izradu glinenih lonaca (otud im prezime ), uputili iz Srednje Bosne.
Jedan je ostao u Vinjanima Gornjim, a drugi se naselio ovdje i zasnovao obitelj.
Selo ima desetak kuća sa pratećim objektima pa i ako su kuće dobro očuvani obnovljenje na žalost u njima stalno živi samo troje stanovnika. Dobra je stvar što ostali imaju naviku povremeno dolaziti obrađivati zemlju i na vikende pa selo nije zapušteno.
Na žalost, Lončare je nevolja rasula po cijelom svijetu: Njemačka, Kanada, Argentina, i Australija, a u Hrvatskoj: Split, Makarska, Imotski, Šibenik i tko zna gdje sve ne.
Lončari su od davnina bili marljivi pa su uglavnom preživljavali obrađujući škrte dočiće, sadeći smokve i masline kao i vinovu lozu. Stočarstvo im je također bilo važna djelatnost, pa još i danas imamo ostatke Lončarevih staja u Biokovu gdje su prebivali čuvajući blago.
Usred sela se nalazi kapelica posvećena Gospi od Zdravlja, koju je krajem 19st. sagradio župnik zagvoški don Andrija Lončar gdje je po potrebi služio misu.
I danas se Lončari jednom godišnje okupe ovdje slušati sv. misu koju ponekad predvodi don Jozo Lončar župnik iz Stobreča, koji se ovdje rodio i djetinjstvo proživio.
Mještani su oduvijek imali sklonost ka učenju pa danas imaju desetak visoko obrazovanih stručnjaka koji su cijenjeni u svojim zvanjima.
Ako vas put nanese u Lončare vrijedno je pogledati bunar Novak, nekoliko očuvanih guvna gdje se žito vrlo i mlatilo, kao i stare konobe još uvijek pune sira i pršuta te pravog domaćeg vina.
Dođite rado će vas dočekati i još ljepše ugostiti.
Tekst i snimci: Ljubiša Serdarević i Goran Lišnjić
preneseno:FOTO STRANICE-http://zagvozd.blog.com
