subota, 30. lipnja 2007.

SVETI KRIŽ U GORNJEM RASTOVCU


SVETI KRIŽ U GORNJEM RASTOVCU

Po mišljenju stručnjaka crkva je zidana 1612. Nekada je to bila župska crkva Zagvozda, svakako prije one Velike Gospe. Nalazi se duboko u južnom dijelu sela na samim sjevernim padinama Biokova. Na zidu apside visi umjetnička slika sv. Križa. Nepoznatog je majstora 16st. Prema procjeni stručnjaka veće je umjetničke vrijednosti. To bi ujedno bila najstarija umjetnička slika Imotske krajine. Veličine je 2x1 m. Prikazuje raspetog Krista. Sa strane su Majka Božja i sv. Ivan. Podno Križa je sv. Magdalena. Oko Kristove glave lebdi nekoliko anđela. Na dnu slike su likovi sv. Petra i nepoznatog sveca biskupa. Crkva ostavlja lijep dojam na posjetioce. Dobiva se osjećaj podzemnih katakomba prvih kršćana. Crkva je pokrivena s domaćim kamenim pločama. Zvončić je na preslicu s jednim zvonom koje je nabavljeno 1923. od Jakova Cukrova u Splitu. Uz pročelje, s južne strane vrata, prislonjen je kameni oltar. Menza počiva na glomaznom kamenom stupu. Do vrata je uzidana posuda za blagoslovljenu vodu.


Na južnom uglu pročelja, a ispred groba koji je u samoj crkvi, stoji uklesan natpis sa slovima hrvatske ćirilice:


NIKOLA
KUPI G
ROB U CR-
KVI I ČINI
PISAti



NeKA Se Z
NA KA K-
OLiKo Se C-
RIKVA



Č.H.A.
? ?
O
G
R
A
D
I




Na sjevernom uglu pročelja uklesano je latinicom: MARCA 12, a na kamenu do tog natpisa sa sjeverne strane crkve uklesana je 1628. god. Kad se spoje oba natpisa, proizlazi da je crkva ili zidana ili posvećena 12. marča 1628.

petak, 29. lipnja 2007.

ZANIMLJIVOSTI VEZANE ZA ZAGVOZD

ZANIMLJIVOSTI



*Hrvatski naziv za mjesto Zagvozd prvi put nalazimo u pisanim dokumentima 1412. godine u jednom ugovoru iz registra splitskog notara Jakova de Penna.

*Zagvozd se prvi put u povijesti spominje u spisima drugog Solinskog sabora 533.godine po Kristu, kad se odredjuje da mjesto Montenense = Zagvozd pripada tada ustanovljenoj makarskoj biskupiji, čiji je prvi biskup Stjepan.

*U doba rimskog carstva jedna od pet cesta koje su vodile u svim pravcima, od rimskog naselja koje se nalazilo uz vrelo Radoblje išla pravcem Kruševo - Cerin - Vitina - Dole - Slivno - Zagvozd.

*Makarski providur Grug Detrico je 1657. godine u Makarskoj dao upute zagvoškom župniku don Petru Čagljeviću za nosioce diplomatske pošte mletačkim diplomatima u Drinopolje. Pisma mletačkim diplomatima u Drinopolje nosili su knez Grgo Tomičić iz Zagvozda i Ivan Matijević iz Gornjeg Vrdola.

*Za vrijeme vladavine Mletačke republike (1717. -1797.) Zagvozd je bio Serdarija kojom je zapovijedao serdar. Serdar je bio Tomičić , a bio je časnik koji je 1773. godine imao 14 oružanika. U sastav ove serdarije bila su uključena sela (banderije). Serdara je birao narod onih sela, koja se nalaze pod njegovom upravom, a izbor serdara potvrđuje mletačku vlast, koja ga je i plaćala dok su harambaše obnašali svoju čast bez plaće.

*Poznati austrijski etnolog Adolf Hoffmann iz Beča na znanstvenom putovanju radi proučavanja kukaca pronalazi u Zagvozdu dvije nove endemske vrste koje su u znanosti dobile latinska imena Molops biokovensis i Duvaliotes biokovensis .

* U prošlosti su u Zagvozdu bila razvijena dva kućna obrta: lončari i drvena rezbarija. Zagvožđani su 1920. godine molili pokrajinske vlasti da se uvede kod postojeće Hrvatske katoličke pučke blagajne drvorezbarski tečaj

Kapela Gospe od Zdravlja u Donjem Rastovcu

KAPELA GOSPE OD ZDRAVLJA U DONJEM RASTOVCU

Crkvicu je napravio svojim novcem don Andrija Lončar za svoju privatnu upotrebu uz rodnu kuću. I danas je privatno vlasništvo, ali su se na inicijativu župnika župe Zagvozd don Jakova Cikojevića, već drugu godinu zaredom okupili svi članovi plemena Lončari i svečano proslavili svetu misu.
Istog je oblika kao i ona sv. Stjepana



Veličina je crkvice 4x2,50 m. Natkrivena je ćemerom bačvastog oblika, a ima kameni vijenac i lađu te prezbiterij. Apsida je polukružna. Promjer rozetona je 0, 50 m. Ožbukana je , a oltar je drveni bez nečeg posebnog. U crkvicu se ulazi preko 4 kamene stepenice. I spred nje se nalazi veliki kameni mlin za masline. U crkvici je originalana škrinja sa starinskim kovanim kvakama. Puna je rasutih štampanih papira: i latinskih i glagolskih koje su se sada arhivirale. Tu su propovijedi fra Filipa iz Očevije koje su izdali drugom polovinom 18.st. profesori teologije u Šibeniku. Sačuvan je čitav fascikl glagolskog brevijara iz 1741., glagolski misal iz 1846.. Nažalost dosta je toga propalo zbog nemarnosti čuvara crkvice; ali da je ostalo sve sačuvano imali bismo čitavu literaturu s kojom se služio kulturniji i obrazovaniji pop glagoljaš.

VODIČ PO BIOKOVU

BIOKOVO
Planina Biokovo je kroz povijest promijenila različite nazive. Mijenjanje je ovisilo o pojedinim kulturama, koje su ga okruživale. Nije nam poznato kako su sve stariji narodi nazivali ovu osebujnu planinu. Od vjerovatno više naziva, koje su davali ovoj planini, danas znamo tri, što su ih tijekom stoljeća stvorile grčka, latinska i hrvatska kultura. Adrion, Mons Slavorum (Slavenska planina) i Biokovo. Prva su dva naziva dali strani ljudi, dok je samo treći naziv autohtoni, domaći jer su ga stvorili domoroci, koji tu žive preko trinaest stoljeća.
U pisanim se djelima ime planine Biokove, spominje prvi put 3. travnja godine 1382. u ispravi bosanskog kralja Tvrtka I. kojom on potvrđuje knezu Vukcu Nenadiću i njegovim sinovcima posjede koje drže oko Cetine. Pjesnik fra Andrija Kačić Miočić u dvije pjesme spominje planinu Biokovu (također u ženskom rodu), dok se talijanski prirodoslovac opat Alberto Fortis 1772. penjao na Biokovo u znanstvene svrhe, te ga 1774. ucrtao na zemljopisnu kartu pod imenom "M Biocova". Porijeklo imena ustanovio je Danijel Alerić (1989. ) a to je riječ bilak, koja se i danas u Zabiokovlju upotrebljava za bijeli snijeg.
Masiv Biokova
Pod pojmom Biokovo poznajemo planinu Biokovo u užem smislu (od prijevoja Dubci do prijevoja Sarnač, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava), te masiv Biokovo u koji u širem smislu ubrajamo i planine Rilić i Sutvid kao jednu cjelinu, te Matokit i Šibenik kao drugu. Ne treba miješati planinu Šibenik i vrh Šibenik unutar same planine Biokovo.
Najznačajniji vrhovi
Planina Biokovo
· Sveti Jure, 1762 m
· Troglav, 1658 m
· Sveti Ilija, 1642 m
· Šćirovac, 1619 m
· Kimet, 1536 m
· Šibenik, 1467 m
· Vošac, 1421 m
· Sveti Roko, 1228 m
· Sutvid ( Sveti Vid ) , 1332

Planinarski objekti:
· Planinarski dom Vošac
· Planinarski dom pod Vošcem
· Planinarska kuća pod Svetim Jurom
· Planinarska kuća Slobodan Ravlić
· Planinarska kuća Kaoca
· Planinarska kuća Akademik Josip Roglić
· Planinarsko sklonište Podglogovik

Ostali lokaliteti
Makarska - Malakološki muzej
Malakološki muzej franjevačkog samostana je utemeljen od fra Jure Radića godine 1963. Atraktivnom postavom morskih puževa i školjkaša Jadrana i čitava svijeta danas je to turistički najpoznatija malakološka kolekcija Hrvatske. Uz bogatu malakološku kolekciju fra Jure Radića u muzeju se čuvaju vrijedan herbar bilja planine Biokovo i manja paleontološka kolekcija.
Botanički vrt Kotišina
Smješten je na primorskim obroncima planine Biokovo iznad sela Kotišina. Vrt je utemeljio dr. fra Jure Radić, franjevac i znanstvenik, sa svrhom znanstvenog istraživanja i motrenja, zaštite i očuvanja, te popularizacije i upoznavanja biljnog svijeta planine Biokovo. U neposrednoj blizini ulaza nalaze se zidine velikog Kaštela iz 17. stoljeća.

· 1.SVETI JURE
· Visina: 1762 m
· Koordinate: N43 20 32.2, E17 03 12.6
· Žig: na vrhu, metalni
· Obilaznice: HPO

Pristup

Iz Makarske preko Makra i Vošca (5 sati)

Polazi se sa Kačićeva trga u Makarskoj kraj stare mletačke česme. Markacija vodi kroz grad do zaseoka Makar (40 min) i onda dobro uređenom stazom na početku sa dužim, pa sve sitnijim serpentinama do "vrbe" (40 min), gdje se nalazi cisterna s vodom, momentalno van funkcije (bez vode). Od Vrbe lagano pretežno borovom šumom do tzv. Kruške (40 min) gdje se obično malo pauzira i uživa u pogledu. Na Kruški je i raskršće, pa markacije vode lijevo (sjevero-zapadno) prema Velikom Brdu i desno (jugo-istočno) prema Kotišni.
Sa Kruške pravo opet serpentinama do prevoja Malog Vošca i dalje do Štrbine (vidikovca). Od Štrbine markacijom prema Lokvi (Planinarska kuća Slobodan Ravlić). Nakon 30 min hoda raskršće za Svetog Juru, dalje markacijom do Planinarske kuće pod Svetim Jurom, odatle vodi put osiguran konopima (radi zimskih uvjeta) do samog vrha. Na vrhu je crkvica Svetog Jure. U nemogućnosti prilaza samom vrhu (radio-televizijski odašiljač) to se smatra vrhom.
Cestom (1 sat)
Iz Makarske asfaltnom cestom prema Vrgorcu pa lijevo nakon 6 km na ulaz u park prirode "Biokovo".Onda asfaltom do samog vrha i onda jugozapadnom stranom vrha do crkvice Svetog Jure pješke 3-min

Milići - Sveti Jure

Selo Milići na nm/v oko 440 metara, smješteno je istočno od Zagvozda oko 3 km. Skretanje u selo je kod betonske autobusne čekaonice.

Skrenemo u selo i nakon 100 metara na mjestu odvajanja dvaju puteva skrenemo gornjim (lijevim) do raskrižja ceste poviše kuće Ante Milića - Lule (prva kuća u selu). Tu skrenemo lijevo iza kućice (mala priručna ostava, krov pokriven ravnom betonskom pločom), te iza kućice lijevo slijedimo stazu koja zatim vodi ravno istočno, pa skreće desno i ravno naprijed prema planini. Nakon 20 minuta staza ulazi u šumu i stalno nastavlja do Očijeskih bunara (tri bunara s vodom) na nm/v oko 1100 m. Do bunara je potrebno oko 1,45 sati. Od bunara staza vodi gore naprijed po strmoj goloj padini, da bi opet za kratko ušla u šumu iz koje izlazi na Razvalu (padina ispod samog vrha na nm/v oko 1400 m), te ravno naprijed po markaciji na Imotsku okuku (na asfaltnoj cesti) i na sam vrh.



a) varijanta:

Iz sela Lovrinčevići na nm/v 470 m smještenim 1 km cestom istočno od Milića prema Turiji, staza vodi preko izvora Lokvice na nm/v 742 m, stalno šumom do Matkova bunara na nm/v 1224 m i dalje, a spaja se na Razvali sa stazom iz Milića. Staza nije markirana, a pogodna je ljeti zbog šume i bunara s vodom kojih ima putem. Od Razvale 20 minuta laganog uspona lijevo (istočno) moguć je pristup vrhu Seveljev Brig visok 1548 m, s kojega je lijep pogled na susjednog Sv. Juru i okolicu.


Opis
Najviši vrh Biokova i drugi u Hrvatskoj moguće je posjetiti, kako turistički nekim prijevoznim sredstvom, tako i pješice. Za vedrih dana moguće je čak vidjeti i Italiju. Na vrhu se nalazi radio-televizijski odašiljač, a na sam vrh je pristup zabranjen. Pod vrhom se nalazi Planinarska kuća pod Svetim Jurom, pod upravom HPD Biokova, gdje je moguće noćiti.
Zanimljivosti
Odašiljač na vrhu sagradila je 1965. tadašnja Televizija Zagreb, koja je i probila put do vrha, koji je i asfaltiran 1978.
Na mjestu odašiljača nekad se nalazila kapelica Sv. Jure, koja je zbog odašiljača premještena stotinjak metara dalje
Crkveno slavlje kraj kapelice sv. Jure (na samome vrhu) održava se zadnje subote u srpnju. Mada je pravi datum Svetog Jurja (Jure) 23. travnja, slavlje se održava u srpnju radi vremenskih (ne)prilika. Dosta vjernika međutim dolazi i na pravi datum u posjet crkvici.

· 2.TROGLAV
· Visina: 1658 m
· Koordinate:
· Područje: Biokovo
· Žig: nema
· Obilaznice:
Opis
Troglav drugi vrh po visini na Biokovu je bez markacije i ikakve uređene staze. Nalazi se ispod Svetog Jure (jugozapadno). Interesantan je prvenstveno zimi zbog obilja strmih padina, streha i ostalih "alpskih" ljepota. Veći dio zime je moguće prići do samog podnožja asfaltnom cestom za Svetog Juru i odatle se upustiti u snježne a ponekad i ledene uspone na sam vrh.
Pristup
Isto kao za Svetog Juru asfaltnom cestom ili pješke, zimi grebenom od (Vošca,Svetog Jure ili Planinarske kuće Slobodana Ravlića)

· 3.SV.ILIJA
· Visina: 1642 m
· Koordinate: N43 22 17.2 E16 59 49.5
· Žig: Metalni na crkvici
· Obilaznice: HPO
Pristup
Pristup na Svetog Iliju moguć je iz dva glavna pravca.
Iz sela Bast preko kave (kamenoloma) i Mandlove ploče (4-5 sati)
Dvije varijante početka:
· Teža: parkirati auto ispred kamenoloma u Bastu, proci kroz kamenolom do vrha i onda slabom markacijom uz sipar do njegovog vrha do Mandlove Ploče
· Lakša: od zaseoka Topiči markacijom do Mandlove Ploče.
Poslije grubim i strmim serpentinama kroz klanac do vrata u klancu kroz koja se izlazi na raskršće za Bukovac, Sokol i Topol. Odatle oštro desno (sjevero-istočno) do podzidanog puta i onda dug uspon položenom stranom brda do raskršća na grebenu Sveti Ilija-Šćirovac, na grebenu desno (jugo-istok) uskim grebenom do vrha.
Iz sela Bast preko Osičina (4-5 sati)
Markacija kreće od groblja u Bastu, vodi do zadnjih kuća u selu i onda gornjim rubom klanca do pod stijenu Biokova gdje se nalazi izvor "Korito". Odatle šumom 10-tak minuta do sipara (točila), njime još desetak minuta prema "Motici" onda lijevo (sjeverno) gdje je podzidana staza koja vodi na Osičine (šumska kučica). Moguče je siparom produžiti prema "Motici" još 20-tak minuta pa se onda odvojiti lijevo (sjevero-zapadno) na drugi put prema Osičinama. Oba ova puta se spajaju 3-4 serpentine ispod Osičina, gdje treba, malo pripaziti na markaciju i ići sjeverno. Od osičina markacija vodi u uvalu na grebenu. Put se račva; desno (istočno) za Motiku, i lijevo (sjeverno) za Svetog Iliju. Markacija vodi do vrtace sa stanovima (Jezero) gdje je i voda u zapadnom dijelu vrtače uz stijenu. Za dosegnuti vodu treba štap ili konopčić. Iz vrtače se izbija na greben i njime smo na Svetom Iliji za 10-tak minuta.

Dedići - Sveti Ilija (oko 4 sati, markirano, uhodana staza)

Ishodišna točka za uspon na Svetog Iliju je zaselak Dedići u selu Rastovcu četiri kilometra od Zagvozda. Kod kuće Mirka Dedića skreće se s asfaltnog puta južno makadamskom cestom u pravcu same planine oko 1 km do male kućice - seoskog odmaralište na nm/v oko 350 metara, na predjelu zvanom Staro selo.

Staza vodi od kućice istočno (lijevo) 30 minuta prema bunaru Prižmarevcu na nm/v 555 m, a zatim dalje prema Dobrom Dolu oko 2 sata. Tu se nalaze zapušteni stočarski stanovi (uglavnom u ruševnom stanju) s dva bunara pitke vode. Staza vodi dalje desno prema Oštrom vrhu (klanac), te stalno desno grebenom na vrh Svetog Ilije.

Opis
Sveti Ilija sa Šćirovcem omeđuje "najtanji" dio Biokova. Greben koji ih spaja strmo se ruši na obje strane. Stoga nije čudo da je baš taj dio Biokova odabran za gradnju tunela "Sveti Ilija" koji če spajati zabiokovlje i primorje. Na samom vrhu se nalazi crkvica (obnovljena). Vrh je sa južne strane blagih padina a sve tri ostale strane su prilično strme.



· 4.ŠĆIROVAC

· Visina: 1619 m
· Koordinate: N43 22 51.3 E16 58 31.4
· Obilaznice: HPO
· Žig: na vrhu, metalni
Šćirovac je predivan vrh u svim godišnjim dobima. Zimi, kad po sjevernoj i sjeverozapadnoj strani ima i lavina, ili u ostala godišnja doba kad jednostavno plijeni vidicima. Naročito na trasi iz Zaveterja, sa koje se pruža pogled na kanjon Cetine i zaleđe. Zbog dosta napornog pristupa iz bilo kojeg pravca odličan je izbor za pripremu za neke teže vrhove.
Pristup
Pristup na Šćirovac je moguć iz tri pravca.
Iz sela Bast preko kave (kamenoloma) i Mandlove ploče (4 sata)
Dvije varijante početka:
· Teža: parkirati auto ispred kamenoloma u Bastu, proći kroz kamenolom do vrha i onda slabom markacijom uz sipar do njegovog vrha do Mandlove Ploče
· Lakša: od zaseoka Topići markacijom do Mandlove Ploče.
Poslije grubim i strmim serpentinama kroz klanac do vrata u klancu kroz koja se izlazi na raskršće za Bukovac, Sokol i Topol. Odatle oštro desno (sjevero-istočno) do podzidanog puta i onda dug uspon položenom stranom brda do raskršća na grebenu Sveti Ilija-Šćirovac na grebenu lijevo (sjevero-zapad) uskim grebenom do vrha.
Iz sela Zaveterje (zaseok Bartulovići) preko Grljka i Pozjate (5-6 sati)
U Gornjim Brelima se kod Doma (poslije crkve) skreće desno i uskim asfaltnim putem vozi do Zaveterja pa po putokazu u zaseok Bartulovići. Iz Zaveterja markacijom kroz šumovit teren do Grljka (1 sat) gdje ima voda. Opet blagom markiranom padinom prema Pozjati ( uočljiva špilja) cca 45 min. Od Pozjate markacijom padinama do podnožja Ščirovca i onda prilično strm uspon na sam vrh (1:30 sati).
Sa vrha Sv. Ilija grebenom (2 sata)
Sa vrha Svetog Ilije markiranim uskim grebenom. Zimi pripaziti na jamu pod samim vrhom Svetog Ilije (40-tak metara sjeverno) jer se ista nalazi na samom grebenu, a markacija ide pored nje.
Nemarkiranim putom sa sjevera
Ishodišna točka za uspon na Šćirovac je zaselak Šute na nm/v oko 230 metara u selu Rastovcu smještenom 7 km jugozapadno od mjesta Zagvozd. Skretanje za Rastovac je kod zgrade Poglavarstva općine u Zagvozdu.
Staza polazi od posljednjih kuća u zaseoku i dobro je vidljiva. Nakon 30 - ak minuta dolazi se do Šutine kamenice s pitkom vodom (nm/v 590 m), a zatim staza vodi prema Bukovoj stazi (strma padina na kojoj su se zapriječile porušene bukve, porušene uslijed jakog juga), te se za 30-40 minuta dolazi do Šutinih stanova (zapušteni stočarski stanovi). Tu se nalazi lovačka kućica na nm/v 970 m, s pet ležajeva, te peći na drva. Kućica je prilično zapuštena, a noćenje u njoj preporučamo isključivo u slučaju nužde. Ključ od kućice može se dobiti u lovačkom društvu ZEC u Zagvozdu ili kod vlasnika kuće Mirka Serdarevića u selu Donji Rastovac. Za noćenje je potrebna vreća za spavanje. Koordinate kuće su N43 23 10 E16 59 12.0 . U okolici kućice ima četrnaest gustirni s pitkom vodom, a najbliža je odmah iza kućice. Pet minuta desno od kućice se nalazi jama ledenica. Staza za Šćirovac nastavlja kroz bukovu šumu do prijevoja Vrataca ili kako ga još mještani zovu Vraca na nm/v oko 1490 m. Do Vraca je potrebno jedan sat uspona. Na vrhu prijevoja Vraca stotinjak metara južno na primorskoj strani planine nalazi se Šutin bunar s pitkom vodom. Desno staza ulazi u BPS (Biokovska planinarska staza) koja je markirana i nastavlja put na vrh Šćirovca za otprilike trideset minuta. Ovaj put ima i varijantu: Sa Šutinih stanova desno na proplanak Vlake (10 min.), a dalje desno na Popinu gdje je bunar s pitkom vodom. Uspon slijedi kroz Šutino točilo uzbrdo na vrh Zeleno, te dalje grebenom na Kale, gdje je također bunar s pitkom vodom i dalje na vrh Šćirovca. Od Šutinih stanova do vrha Šćirovca ovom varijantom potrebito je oko 2 sata hoda




· 5.KIMET
· Visina: 1536 m
· Koordinate: N43 17 13,3 E17 06 43,2
· Žig: na vrhu, metalni
· Obilaznice: HPO
Opis
Kimet je najviši vrh Biokova jugoistočno od Svetog Jure (ako ne računamo neposredno susjedstvo Svetog Jure, gdje je npr. viši Troglav). Visina mu je 1536 m. Dominira područjem tzv. mrežastog krša isprepletenog vrtačama, krševitim grebenima i (ako se gleda izdaleka) oblim glavicama, prošaranim mješavinom niske bjelogorične šume, klekovine, naoko travnatih površina u stvari prepunih kamenja, ali i prekrasnog cvijeća, te kombinacije monolitnih i razlomljenih stijena, dok sipara uglavnom nema.
Vrh ima formu istaknutog grebena sa 3 izrazitije kamene glavice, od kojih se s pristupne staze uglavnom vide samo dvije. Najviša je srednja glavica na kojoj je i trigonometrijska točka.
Pogled s vrha daje zanimljivu perspektivu Biokova, a dalje u unutrašnjosti pruža široku panoramu od Kamešnice do Veleža. Podbiokovska obala se ne vidi, ali vide se Pelješac i otoci, sve do Mljeta i Lastova koji sramežljivo proviruju iza Pelješca i Korčule.
Naziv vrha bi mogao biti u vezi s istozvučnim turcizmom koji znači "vrijednost" ili "cijena".
Kimet je od 2005. kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice.

Na grebenu Kimeta
Staza kreće s područja Ravne vlaške (N43 17 07,7 E17 05 05,7; 1229m), približno na pola puta (11 km) od ulaza u Park prirode do Svetog Jure, oko 5 km od "Vrata Biokova" i oko 5,5 km prije Vošca. Na početku staze je kamena kućica koja je 2005. izgrađena kao info punkt Parka prirode, te vidikovac na morsku stranu. Info punkt bi trebao biti otvoren svakoga dana od 9 do 14 sati, s informativnim sadržajima i prodajom suvenira, a služi i kao nadzornička postaja. Uz kućicu se nalazi malo parkiralište za nekoliko automobila, a posjetitelji se mole da ostave prostor za turističke kombije. Nekoliko stotina metara nakon info punkta nalazi se odvojak desno za privatnu planinsku kuću.
Pravog putokaza za Kimet za sada nema, očekujemo djelovanje Parka prirode.
Nadmorska visina početka, po tabli uz kućicu, je 1229 m. Dakle, visinska razlika nije velika, tek malo više od 300 m, ali grubi teren čini put napornim.
Staza najprije kreće makadamskim puteljkom kraj WC-a (koliko staza znate koje sadrže i pravi WC?), a zatim vijugavo izbija na mali prijevoj i nastavlja s desne strane obilaziti dvije vrtače u kojima je obrađena zemlja, otprilike po izohipsi, po padini s mješavinom, kamenja, busenja trave i klekovine. Pazite na klimavo kamenje!
Kad se zaobiđu te vrtače, dolazi se na livadicu agrikulturnog karaktera, nakon čega se treba popeti na slijedeći prijevoj (cca 30 min od početka) - najprije vrlo zapuštenom kozjom stazom, a kasnije preko stjenovitih polica. S tog prijevoja se otvara vidik na sam Kimet, a marka skreće desno iznad šumovite vrtače da bi uskoro, nakon zaobilaženja jednog stabla pruža rijetku priliku za odmor u hladu, izašla na kameniti greben prošaran niskom klekovinom.
Nakon obilaska te vrtače, staza obilazi slijedeću duboku vrtaču s lijeve strane i zatim se uspinje zapadnim grebenom Kimeta prema vrhu, povremeno dosta strmo.
Umjereno konzervativna procjena vremena potrebnog za uspon je oko 3 h.
Budući da je riječ o novom putu, njegov opis se ne nalazi u postojećoj literaturi (knjige dr. Poljaka i A. Čaplara).
Čega ima na vrhu
Na vrhu je nekoliko krupnih kamenova složeno u formi piramide, i tu je natpis za vrh i odmah do njega ugrađen metalni žig. Kutije s upisnom knjigom za sada nema, radimo na rješenju tog problema.
Na vrhu i okolici ima i puno cvijeća a sreću se i uobičajeni biokovski domoroci - divokoze i poskoci.
U okolici vrha postoje i speleološki objekti - ponori i jame snježnice.
Zašto baš ta trasa?
Početak trase smješten je na Ravnu vlašku (N43 17.128 E17 05.095 1229m) na zahtjev Parka prirode Biokovo.
Interventna ekipa Komisije za Planinarske puteve istražila je više različitih mogućnosti uspona s te početne točke i, u raznim timovima, više puta se po bespuću popela na vrh. Na kraju je ova varijanta odabrana kao najprihvatljivija. Trasa je istražena i markirana od 26. do 28. svibnja 2006.
Inače, posvuda ima dosta kamenih "čovječuljaka", kao tragova prijašnjih planinarskih uspona, kao i istraživanja od strane gore navedene ekipe. Na prvi pogled, orijentacija za penjanje nije teška jer se sa spomenutog prijevoja dobro vidi vrh i smjer prema početnoj točki, ali spuštanje po bespuću može odvesti u vrlo neprohodne predjele a ako se zađe dublje u vrtače ili naiđe oblak, orijentacija više nije nimalo jednostavna.
Na dosadašnjoj SMAND-ovoj karti Biokova ucrtana je markirana staza od Ravne vlaške do Kimeta, koja se po smjeru približno poklapa s novim markiranim putem, ali u stvarnosti je riječ o bespuću bez ikakve staze. Ucrtan je i markirani nastavak na drugu stranu prema Gologlavu, Vitreniku i stazi Podglogovik - Donje Raščane, gdje u stvarnosti nema nikakvih markacija po bespuću.
Kuda natrag?
Za sada - istim putem.
Kao i svi spustovi, i ovaj traje nešto kraće od uspona ali opet treba računati na težak teren. Umjereno konzervativna procjena je oko 2 h.
Kada ići gore?
Kad i bilo gdje drugdje po Biokovu. Hlada baš i nema na trasi. Nema ni vode, sve morate imati na leđima. Proljetna sezona bi bila negdje u svibnju, ako nema snijega, i eventualno početkom lipnja. Uspon u vrućim ljetnim mjesecima ne bismo nikome preporučili, eventualno s vrlo ranim polaskom sa Ravne vlaške (4 - 5 sati ujutro). Za jesensku sezonu nemamo pouzdanih procjena, proljetna je često ugodnija radi rascvale vegetacije.
Uspon bi svakako trebalo izbjegavati u lošim vremenskim uvjetima. Markacije su postavljane prilično gusto, ali mokre stijene mogu biti vrlo neugodne. Ne forsirajte taj žig ako vrijeme nije lijepo - bili biste uskraćeni za pogled, a možda i nešto teže! Vrh, inače, nije prikladan za veće grupne izlete (autobusi ionako ne mogu Biokovskom cestom!) Uspon zahtijeva dobro snalaženje na stjenovitom terenu, a povremeno se treba poslužiti rukama.

· 6.ŠIBENIK
· Visina: 1467 m
· Koordinate: N43 20 41.7 E17 00 25.7
· Žig: Ima (10.12.2006.), 3 metra jugoistočno od oznake za vrh na stijeni. · Obilaznice: HPO
Šibenik na Biokovu ne treba miješati sa vrhom Veliki Šibenik, ni sa planinom Šibenik, koji se također nalaze u sklopu masiva Biokova, ali u sklopu planine Šibenik.
Pristup
Preko Velikog Brda i Baškovića 4 sata
Na Šibenik je najlakši pristup preko Velikog Brda, gdje je kod crkve početak markacije. Polazi se od crkve lijevo (sjevero-zapad) prema zaseoku Baškovići (Žlib) asfaltnom, a poslije makadamskom cestom. Do Baškovića je moguće doći i vozilom koje se ostavi na ulazu u zaseok. Od Baškovića markacija vodi iznad starih napuštenih kuća kroz vinograde do protupožarnog puta, i izlazi na Miletin Bor (vrlo star crnobor). Nakon toga se ulazi Sjevero-zapadno preko sipara (točila) u serpentine koje vode u kotlinu ispod Velikog Borovca. Iz kotline se izlazi na njenom sjevero-zapadnom kraju, tzv. "Skalinama", markiranom stazom uklesanom u stijeni kojom se vrlo brzo dobiva na visini i izlazi na prevoj Malog Borovca.
Odatle sjevero-istočno serpentinama do raskršća za Šibenik, onda sjevero-istočno padinama markacija vodi prema Motici. Nakon 20-tak minuta hoda od raskršća dolazi se na raskršće za Šibenik, tu skrenemo sa staze za Motiku u pravcu zapada. Od raskršća nas put vodi pokraj starih "stanova, "gustirni" na južnu stranu Šibenika i za 20-tak min. smo na vrhu. Sam vrh Velikog Šibenika se nalazi u šumi i teško je uočljiv. Sa vrha nakon još 5 minuta hoda markacija ide do ruba stijene, do vrha Malog Šibenika koji pruža puno bolje vidike.
Opis
Sam Veliki Šibenik je najviša kota na tom dijelu planine, dok je puno zanimljiviji Mali Šibenik tek nekih 5 minuta hoda dalje.
Zanimljivosti
Na putu preko "Skalina" može se uz malo penjanja (10-tak metara III+) posjetiti "Špilja u Borovcu" gdje ima pitke vode iz nakapnice. Sa špilje put se vrača ponovo na "Skaline".
Same "Skaline" su izrazito strme i doslovno uklesane u stijeni u jednom svom dijelu. Nekad su se mazgama i magarcima vezivale oči da bi tu prošli.

· 7.VOŠAC
· Visina: 1422 m
· Koordinate: N43 18 38.7 E17 02 46.3
· Žig: ima (ponovo postavljen 03.06.06)
· Obilaznice: HPO
· Područje: Biokovo

Pristup
Iz Makarske preko Makra i Vrbe cca 4 sata - polazi se sa Kačićeva trga u Makarskoj kraj stare mletačke česme.markacija vodi kroz grad do zaseoka Makar (40 min) i onda dobro uređenom stazom na početku sa dužim pa sve sitnijim serpentinama do "Vrbe" (40 min), gdje se nalazi cisterna s vodom, momentalno van funkcije to jest bez vode. Od Vrbe lagano pretežno borovom šumom do tzv. Kruške (40 min) gdje se obično malo pauzira i uživa u pogledu. Na Kruški je i raskršće, pa markacije vode lijevo (sjevero-zapadno) prema Velikom Brdu i desno (jugo-istočno) prema Kotišni. Sa Kruške pravo opet serpentinama do prevoja Malog Vošca i dalje do Štrbine (vidikovca). Od Štrbine markacijom prema Planinarskom domu pod Vošcem pa kod velikog kamena odvajanje za sam vrh.
· Iz Makarske asfaltnom cestom prema Vrgorcu pa lijevo nakon 6 km na ulaz u park prirode "Biokovo".Onda asfaltom do asfaltnog odvojka za Planinarski dom pod Vošcem odatle cca 30 min pješice do vrha
Opis
Kad iz Makarske promatramo Biokovo Vošac je vrh koji dominira vidikom. Zračne udaljenosti 2.8 km od mora, a visinom od 1,4 km čini se da natkriljuje Makarsku.
Planinarske kuće
· Planinarski dom Vošac , Planinarski dom pod Vošcem
· 8.SV. ROKO
· Visina: 1228 m
· Koordinate: N43 18 14.57 E17 08 10.12
· Područje: Biokovo
· Žig:
· Obilaznice: ne
PRISTUP
Pristup na vrhove Sveti Roko i Sutvid moguć je iz dva pravca.
1. Iz sela Župa zaseok Roglići od rodne kuće akademika Josipa Roglića preko Čulije 3 sata.
ČETIRI VARIJANTE: - Iz mjesta Župa do planinarske kuće Akademika Josipa Roglića na Čuliji .
a. Lakša - od zaseoka Roglići od rodne kuće akademika do planinarske kuće na Čuliji 1 sat i 30 minuta.
b. Lakša duža - od zaseoka Turići preko Blogove do Čulija pl. kuća 2 sata.
· c. Teža - od crkve Svetog Ivana zaseok Takalo do planinarske kuće Čulije .
· d. Teža - nemarkirana staza - od zaseoka Luetići preko Sridnji Dubrava do vrha Sveti Roko 2 sata.
Sve tri varijante / a, b i c / nastavljaju od pl. kuće u Čuliji prema Trepetljikovcu gdje po izlasku iz mješovite šume biokovske jele i bukve u lijevo grebenom nastavljamo do vrha Sutvid , a pravo dalje stazom prema bunaru Vlaka te do kapele Svetog Roka , do oba vrha potrebno 1 sat i 10 minuta.
2. Od šumarske kuće Lađana preko Zvitovca, Šćirevca te Jalovika do planinarske kuće na Čuliji do Sutvida i Svetog Roka 5 sati.
OPIS

Sveti Roko sa Sutvidom je greben, na oba vrha su bile crkvice koje su udarima groma oštećene, sada je obnovljena crkvica Svetog Roka. Vrhovi su udaljeni 800 m i lijepi su vidikovac prema primorju, zagori i dalje BiH.
ZANIMLJIVOSTI
1. Misno slavlje u kapelici Svetog Roka održava se 16. kolovoza ako je subota ili prvu subotu po tom danu.
2. Ovi predjeli čuvaju 70 % stabala biokovske jele ( abies biokovoensis ) endemske vrste čija stabla dosežu visinu do 30m, a opseg do 4 m. Preko 50 % stabala bukve u Biokovu kao i najjužnija stabla tise nalaze se ovdje



· 9.SUTVID
· Visina: 1332 m
· Koordinate:
· Područje: Biokovo
· Žig:
· Obilaznice:
Pristup
Pogledati opis i pristup za Svetog Roka

GAVRAN

Gavran
Godine 1979. u župi su 4 obitelji. Prema predaji vojnik Gavran, putujući kroz Zagvozd odnosno zalutajući u Rastovac potraži prenoćište kod Serdarevića. Kao gostoljubiv domaćin primi ga i lijepo počasti. Dok su tako sjedili uz vatru, iz bukare pili vino i pričali priđe im domaćinova kćerka jedinica. Zagledala se u momka, a momak u nju i eto ti ljubavi. Isto tako domaćinu se svidio mladić, te mu predloži da ostane kod njega te je tako Rastovac dobio prezime Gavran koje potječe iz okolice Sinja. Godine 1725. u obitelji Andrije Gavrana nalazilo se sedmero čeljadi

ŠUTA

Šuta

Godine 1979. u župi živi 9 obitelji. Predaja tvrdi da su se doselili iz Bosne dok neki tvrde da su došli iz Runovića gdje postoji prezime Šuta. Prve nastambe napravili su na prisojnoj strani Lisače, u današnjoj Šutinoj Mandešini, gdje su se kratko zadržali. Odselili su u podnožje Biokova kod starog rimskog bunara Kucejevac. Dolaskom novih doseljenika u njihovo susjedstvo primiču se još više Biokovu, gdje su i danas stacionirani. Muškarce je krasila izuzetna fizička snaga i radna sposobnost. Kao vrijedni ljudi odlazili su na rad i u njudaljenije krajeve svijeta: Ameriku, Australiju, Novi Zeland, Šri Lanku….U novije vrijeme put ih je nosio u zemlje Zapadne Europe, prvenstveno u Njemačku. Godine 1725. u obitelji Andrije Šuta nalazi se 9 čeljadi.

CRKVA SV. STJEPANA


Ova je po vanjskom izgledu i unutrašnjoj raskošnoj idili skladno poredanog kamena i njegove boje najljepša crkva na cijelom području župe Zagvozd, pa i šire. U starini je tu bila crkvica pokrivena pšeničnom slamom. Vrijedni dugogodišnji župnik don Andrija Lončar ju je srušio i na njezinom mjestu dao napraviti današnju crkvu. Priloge su dali vjernici ali najveći udio u njezinoj gradnji ima baš on. Darovao je 1000 for zbog čega je posebno pohvaljen.

Crkvica je na krasnom položaju. Na maloj je uzvisini, a okićena je stoljetnim kljenom i kostelama. Veličina je crkve 5x4 m. Polukružna apsida je duboka 1,50 m. Natkrivena je bačvastim svodom. Čitava lađa s prezbiterijem ima prekrasni kameni vijenac. Preko jedne stepenice prilazi se iz lađe u apsidu. Sa svake strane u lađi nalazi se po jedan prozorčić veličine 0,25x0,5 m u obliku puškarnice prema unutra. Svaki prozorčić je napravljen od izuzetno lijepog , isklesanog kamena te nalikuje prozorima starih dvoraca. Na pročelju je mali rozeton promjera 0,40 m. Krov je od domaćih kamenih ploča. Zvonik je na preslicu.
Prigodom obnove 1973. žbuka je otučena. U apsidi je oltar prema puku. Menza je zidana od kamena, a prema ide u polukrugu što doprinosi očaravajućem izgledu unutrašnjosti crkvice. U poleđini se nalazi slika sv. Stjepana i kip.
Na posjetioca ostavlja vrlo ugodan dojam. U svojoj jednostavnosti, a sa svojim savršenim proporcijama, bijelim golim kamenom, jednostavnim oltarom ističe se zaista kao najljepša crkva po procjeni stručnjaka ali i brojnih hodočasnika. Crkvu je, kad je bila sagrađena, blagoslovio dekan don Jure Pavlinović 22. rujna 1863.

MLIN ZA MASLINE

Gornji i Donji Rastovac spadaju u najjužniju točku Zagvozda. U tim se naseljima pred kućama (Serdarevići) i danas vide kamenice s okruglim velikim kamenovima u njima tzv. mlinovima za obradu maslina. Uzgoj maslina na području Zagvozda je jedino specifičan u Donjem Rastovcu zbog pogodne klime i geografskih obilježja.

četvrtak, 28. lipnja 2007.

Serdarević

Godine 1979. u župi Zagvozd je živilo 11 obitelji. Staro im je prezime Birka(Birčić). Predaja tvrdi da je služio Birka iz Grabovca u bega. Taj mu je darovao imanje u Donjem Rastovcu i učinio ga serdarom(sucem).Međutim, neki potomci toga plemena napustiše svoja ognjišta i naseliše se u bližim i daljim područjima. Jedan se odselio u Ramu/Bajna, a drugi u Čikeše/Žeževica kod Šestanovca, treći u Grabovac, a četvrti u Lećevicu. U tim mjestima i danas postoji ovo prezime, a ti žitelji potvrđuju točnost postavke ove usmene predaje. Serdarevići kao prvi žitelji Rastovca od dolaska pa sve do danas voljeli su sudjelovati u vlasti. Tako su bili serdari(suci u tursko vrijeme), glavari, poljari, lugari, rondari(izabrani čuvari sela, a u novije vrijeme predsjednici mjesne zajednice...Iako samouki, bili su vješti pisanja, sa lijepim rukopisom bolje rečeno krasopisom, a mnogi i pjesnički nadareni. Njihove pisane dokumente prihvaćali su sudovi kao vjerodostojne. Mnogi su za njih govorili da su im olovka i knjiga miliji od motike. 1725 u obitelji Ivana Serdarevića zvanog Cige je bilo 5 članova, a u obitelji Matinoj 10 članova.