MOJ RASTOVAC: Jako jugo iščupalo kljen ispred sv. Stjepana

subota, 20. prosinca 2008.

Jako jugo iščupalo kljen ispred sv. Stjepana

Stanovništvo kroz povijest, prema biskupijskim podacima kretalo se ovako:

God. 1843. osoba 1196 u 194 obitelji
God. 1850. osoba 1260 u 203 obitelji
God. 1867. osoba 1530 u 232 obitelji
God. 1886. osoba 1909 u 300 obitelji
God. 1891. osoba 2003 u 303 obitelji
God. 1905. osoba 2601 u 371 obitelji
God. 1913. osoba 2899 u 380 obitelji
God. 1938. osoba 3219 --------------
God. 1971. osoba 2393 u 469 obitelji
God. 1979. osoba 2036 --------------
----------------------------------------------------------
God. 2001. osoba 1642 -------------

MANASTIRINE

Oko 150 m od crkve Svih Svetih i današnje nove župske crkve, nalazi se mjesto « Manastirine». To su ruševine starog zdanja, a u predjelu su Trnovca. Obuhvaćaju 40 m2
prostora. Tu su razasuti veliki blokovi klesanog kamenja. Sačuvana su ulazna vrata nekadašnje zgrade. To su ostaci nekadašnjeg franjevačkog prebivališta. Provincijal fra Petar Lašvanin, koji se našao u Makarskoj, fratrima s Otoka u Prološkom Blatu kad su mislili bježati, odgovorio je 20. siječnja 1715. da su fratri imotskog samostana sedam puta morali mijenjati prebivalište. Jedno od tih prebivališta sigurno je i to mjesto u Zagvozdu. Fratre nije sprječavala činjenica da je Zagvozd popovska župa,a osim toga župnik u Rastovcu nije smetao fratrima, a ni oni njemu jer su bili udaljeni oko 4 km.

DVORI HASAN- AGE ARAPOVIĆA

Ispod Drljića, kod Francuske ceste, predio se zove Turski Klanac. U neposrednoj blizini na Rudinama vide se ostaci stare kule. Sačuvana su do danas 2 bunara. To su ostaci kule glasovitog Hasan-age Arapovića. Ime mu je sačuvala pjesma Hasan Aginica. Narod priča da se Hasan-aga, kad je bio ranjen, liječio na Grabovniku. To je biokovska uzvisina nasuprot njegove kule. Kula, s njegovim dvorima bila je smještena na sredini zagvoške prostrane visoravni. Njezini stanovnici imali su pogled na čitavi okoliš. Dakle, na vrlo pogodnom strateškom mjestu.

PRVE CESTE I PUTOVI

U rimsko doba kroz Zagvozd je išla važna prometnica. Ta je spajala Salonu, preko Trilja, Šestanovca, Zagvozda, Golog Brda, Slivna preko Podosoja Nove ( današnji Runovići). Za turske vladavine taj isti put služit će stanovnicima ali samo kao put za ljude i stoku.
Za vrijeme francuske vladavine istom trasom izgradit će se novi put. Taj će od Zagvozda skretati prema Turiji i uzeti pravac Vrgorac- Metković- Dubrovnik. Ta se cesta radila u razdoblju 1806.-1809. U radu su sudjelovali svi stanovnici. Svak je morao izraditi svoju dionicu u određenom roku.
Imotski je povezan cestom sa Zagvozdom kasnije. Cesta preko Škobaljuša radila se u razdoblju 1880-1881. Svaki sposoban član obitelji morao je za taj put dati po jednu dnevnicu ili 50 novčina.
Put od Golog Brda prema Slivnu dovršen je 1901.
Francuska cesta asfaltirana je po staroj trasi 1967.
Župnik u Zagvozdu napravio je molbu 18.09. 1904. za gradnju puta od Francuske ceste prema Rastovcu. Poglavarstvo je iz Imotskog 19.08. 1905. poslalo novac za isplatu dnevnica pri gradnji tog puta. Svi ogranci putova u Zagvozdu, koji spajaju komšiluke s glavnom Francuskom cestom, asfaltirani su u razdoblju 1969.-1970.

Bartulović (povijest prezimena u Općini Muć)

Još jedno prezime mućkog područja, koje je s jezičnog motrišta izvedeno od Bartul (Bartol), naše prilagođenice aramejskog imena Bartolomej (latinski Bartholomaeus, grčki Bartholomaios) sa značenjem sin Tholmayev (bar = aramejski sin, Tholmay = aramejsko osobno ime sa značenjem srčan, hrabar, ali i onaj koji ore, orač; hebrejska prilagođenica glasi Bartolmay = borbeni sin).U Hrvatskoj danas živi 1.100 osoba s prezimenom Bartulović, a najviše ih je u srednjoj i južnoj Dalmaciji: u Imotskoj krajini (Zagvozd, Studenci), na Makarskom primorju (Gornja Brela, Gradac), na metkovskom području (Blaca, Komarna, Vale) i u Blatu na Cetini u okolici Omiša.Istog su jezičnog postanja i prezimena: Bartula (Zagreb, Sesvete), Bartulac (Valpovo, Lika, Slavonija), Bartulić (Split, Slavonija, Varaždin, Banovina), Bartulica (Dalmacija), Bartulin (srednja Dalmacija).Na mućkom području Bartulovići se pojavljuju u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine, kada je u Ramljanima upisana obitelj 11-člana obitelj Ivana Bartulovića pokojnog Jure, kojoj su mletačke vlasti dodijelile 12 kanapa zemlje. U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Ramljanima je zabilježeno pet Bartulovića obitelji, kojih su domaćini bili: Toma, po dvojica Ivana i Mata. Popis stanovništva 19848. godine zatekao je u Ramljanima 3 obitelji s prezimenom Bratulović. Danas pak u Ramljanima knjiga Bartulovića spala na jedno slovo: jednu stariju osobu (Marija udovica pokojnog Ivana Bartulovića).Inače, prezime se Bartulović prvi put spominje 1545. godine, kada je je među prvim stanovnicima novoizgrađenog Kaštilca (danas Kaštel Gomilica) spominje i Petar Bartulović. Starina roda Bartulović je Rastovac Gornji pokraj Zagvozda u Imotskoj krajini, gdje je zabilježeno da je u vrijeme Bečkog rata 1686. godine iz Zagvozda u Kučiće iznad Omiša prebjegla i 6-člana obitelj Mate Bartulovića. I u sklopu zbjega stanovnika imotskog sela Studenaca u Vinišću 1686. godine nalazila se, uz ostale, i 4-člana obitelj Luke Bartulovića. Zagvodski Bartulovići se vraćaju iz zbjega na svoja ognjišta, o čemu svjedoči venecijanski zemljišnik iz 1725. godine, u kojem je zabilježeno da su mletačke vlasti dodijelile 13-članoj obitelji Mate Bartulovića 16 kanapa, a 8-članom kućanstvu Petra Bartulovića 10 kanapa zemlje. U zemljišniku iz 1725. godine za područje Studenaca nema Bartulovića, jer su stigli kasnije pa je u Stanju duša župe Studenci iz 1739. godine zabilježean 14-člana obitelj Ivana Bartulovića, možda sina već spominjanog Luke Bartulovića. Njegova je obitelj 1755 godine imala 22 duše. U Stanju duša iz 1806. godine upisano je pet Bartulovića obitelji, a kod nekih je zabilježen i obiteljski nadimak Pripuz. Pripuzi nastali od studenačkih Bartulovića danas su stanovnici susjednog sela Ričica. Budući da su studenački Bartulovići sačuvali predaju o doseljenju njihovih predaka iz Hercegovine, onda je to najvjerojatnije selo Vir pokraj Posušja, u kojem je biskup fra Pavo Dragićević zabilježio 14-članu obitelj Mate Bartulovića, iako ne treba isključiti ni Grabovicu na duvanjskom dijelu Baškog blata, gdje je tada imala prebivalište 15-člana obitelj Mije Bartulovića. Inače, prvi spomen Bartulovića u Grabovici potječe od 12 srpnja 1735. godine, kada se makarski biskup Stipan Blašković u sklopu svog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji upravo u Grabovici (odsjeo je u kući Ante Omrčena) sa slučajem vjenčanja pred kadijom dvoje maldih katolika Ante Bartulvića i Vide Omrčen(ović), o čemu ga je izvijestio fra Petar Likanović, kapelan Buškog blata i i župnik Livanjskog polja. Dva dna je trebalo da se griješni par pokaje pa je biskup „na jednom sklonjenom mjestu od pogleda Turaka vjenčao spomenutog Bartulovića.“ Spomen o Bartulovićima iz omiškog zaleđa zabilježen je u 17. stoljeću (u dokumentu nema datuma, ali je po sigurnim naznakama datiran u 17. stoljeće), i to kad je Anton Bartulović s momkom Osmana Čulimana odnio Duvno tom Turčinu 5 cekina koje mu je poslao Stipan Pavković rečeni Grabovina iz Trnbusa. „ A Osman meni, svjedoči Bartulović litru duvana na dar.“ Jedan od Bartulovića iz Omiške zagore (Kreševo, stara župa Radobilja) Marko Bartulović sa svojom 8-članom obitelji doselio je s harambašom Matom Petrovićem iz Ostrvice u istočni dio Cetinske krajine (triljsko područje), gdje je kao i ostali doseljenici 29. svibnja 1693. godine dobio zemlju od venecijanskih vlasti. Neki iz ove skupine, a među njima i Marko Bartulović nakon što su se doselili brojni Hercegovci vratili su se u svoja ranija prebivališta.Na Makarskom primorju Bartulovići, koji su zagvodskih korijena, zabilježeni su u popisu stanovništva 1695. godine: na Velikom Brdu (5-člana obitelj vojnika Mate Bartulovića), u Makarskoj (udovica karatina Bartulović) i u Lapčanju, današnjem Gradcu (obitelj arambaše Miše Bartulovića s 7 i obitelj Marka Bartulovića, također sa 7 duša). Gradački Bartulovići dali su u 18. stoljeću i trojicu franjevaca: fra Šimun (+1749), fra Augustin (+1781), fra Mate (+1792).

MOJ RASTOVAC

subota, 20. prosinca 2008.

Jako jugo iščupalo kljen ispred sv. Stjepana

Biokovo

Izlet na Biokovo

Radovi na tunelu sv. Ilija-25.03.2008.

Radovi na autocesti ispod Šarića(Grabovca)

Snijeg- 17.11.2007.

NOVO!!!

Rastovačke starine

RADOVI NA TUNELU SV. ILIJA BIOKOVO-SLIKE

Slike iz Gornjeg Rastovca

SLIKE: SV. JURE

Brojač posjeta od 31.08.2007.

ZIMA 2006.(SLIKE)

Biokovo 2005.

Iz Rastovačkog kraja

Donji Rastovac

Kamena kućica

Lončari

Guvno-Šute

POVEZNICE

SUSJEDI I PRIJATELJI

Pjesme o Zagvozdu

Poslije kiše

Blagdan sv. Stjepana

OLTAR ISPRED SV. STJEPANA

SV.STJEPAN

Crkva sv.Stjepana u Donjem Rastovcu

KAMENICA ZA MASLINOVO ULJE

Lisača & Lončari

SREDIŠNJA ULICA

KAMENE KUĆE-SERDAREVIĆI

Ostaci stočarskih stanova

ŠUTINI STANOVI

KAMENA KUĆICA

MASLINA

POGLED NA:

PRISJETIMO SE:

SVETI KRIŽ

Kapela Gospe od Zdravlja

LAVINA

DOBRODOŠLI!!!!

KAMENA KUĆA

Donji Rastovac

LEDENICA

MLIN ZA MASLINE

Mirko i Toma

CRKVA SV. STJEPANA

Stanovništvo kroz povijest, prema biskupijskim podacima kretalo se ovako:

Arhiva bloga

O meni

PLEMENA KOJA SU ISŽEZLA IZ ZAGVOZDA

MANASTIRINE

DVORI HASAN- AGE ARAPOVIĆA

PRVE CESTE I PUTOVI

Bartulović (povijest prezimena u Općini Muć)